22. lipnja 2020. navršilo se 120 godina kako se 160.000 hrvatskih
mladića i djevojaka 1900. godine posvetilo Srcu Isusovu. Spomen na tu
posvetu ostao je u hrvatskom narodu sve do danas: pjesma Do nebesa nek se
ori bila je spjevana upravo za tu prigodu i ostala sve do danas kao jedna od
najpopularnijih hrvatskih vjerskih pjesama. U nastavku donosimo prikaz
kako se organizirala i obavila ova posveta koja je bila jedinstvena
manifestacija vjere ne samo u povijesti Crkve u Hrvata nego i u cijeloj
Katoličkoj Crkve jer ni u jednoj zemlji katoličke tradicije nije zabilježen
sličan vjerski događaj na početku 20. stoljeća
Pripremni odbor za posvetu mladeži
Nakon što je Papa Leon XIII. zajedno sa svim biskupima svijeta 1899. god.
posvetio svijet Presvetom Srcu Isusovu, u Hrvatskoj je sljedeće, 1900. godine
bila pokrenuta inicijativa da se hrvatska mladež još posebno posveti Srcu Isusovu.
Ideja za ovu posvetu mladeži došla je iz Bosne tj. iz Travničkog sjemeništa koje
su u to vrijeme vodili isusovci. P. Antun Puntigam predložio je da se i hrvatska
mladež odazove ovome pozivu Pape Leona XIII. i svoj je prijedlog uputio u
Zagreb gdje je ideja bila odmah prihvaćena. Nekoliko uglednih zagrebačkih
svećenika početkom 1900. g. ustanovili su poseban odbor za organiziranje
posvete. Tako je već koncem veljače 1900. upućen hrvatskoj mladeži javni Poziv
za posvetu koji je objavljen i u tisku.
Hrvatski biskupi i Zemaljska vlada odobravaju ideju
Odbor je odmah obavijestio hrvatske biskupe o ovoj inicijativi. Sav hrvatski
episkopat spremno ju je odobrio, blagoslovio i uzeo pod svoje okrilje te obećao
potrebnu pomoć. Pojedini biskupi su i pismeno potvrdili svoje odobrenje.
Zagrebački nadbiskup dr. Juraj Posilović postavlja na čelo odbora za predsjednika
svećenika dr. Andriju Jagatića, a cijelom odboru upućuje pismeno i ove riječi:
“Preporučam i rado blagoslivljam prekrasnu namisao da se naša hrvatska mladež
ove godine što svečanije posveti Presv. Srcu Isusovu, te se na poseban način
pokloni Papi Leonu XIII.”
Visoka Zemaljska vlada kojoj se Odbor obratio s molbom za
pokroviteljstvo, dala je svoj pristanak i odobrila je sve akcije koje su s tim u svezi
bile organizirane po školama.
Popratne akcije uz posvetu: album s potpisima i zlatno srce za Papu
s popisom „duhovnog cvijeća“, Petrov novčić i hodočašće u Rim
Nakon “Poziva” koji je u obliku letka bio objavljen u javnosti, Odbor je
objavio posebnu brošuru na trideset stranica pod naslovom “Slavlje hrvatske
omladine na osvitu novoga stoljeća” u kojoj se detaljnije obrazlaže smisao posvete
i način njezina obavljanja. U toj brošuri po prvi puta je objavljena pjesma
posvetnica “Do nebesa” koju je spjevao devetnaestogodišnji travnički
gimnazijalac Petar Perica (kasnije postao isusovac i mučenik, ubijen na Daksi
1944.). Za tri mjeseca raspačalo se 50.000 primjeraka ove knjižice po cijeloj
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
U brošuri su objašnjene sve ostale akcije koje su pokrenute u svezi posvete,
a imale su cilj dati cijelom pothvatu karakter ozbiljnosti, vidljivosti, te potvrdu
svoga iskrenog pristajanja uz Krista. Sve su se te akcije sastojale u povezanosti s
Papom – Kristovim namjesnikom u Rimu a uključivale su sljedeće: priprema i
izrada albuma s potpisima onih koji su pristupili posveti, prikupljanje “duhovnog
cvijeća”, tj. molitava i djela pobožnosti za Svetoga Oca, prikupljanje Petrovog
novčića i hodočašće u Rim te predaja Papi istih darova.
Pozivu za posvetu odazvalo se preko 160.000
hrvatskih mladića i djevojaka. Svi njihovi potpisi na za
to pripremljenim formularima, prikupljani kroz
nekoliko mjeseci, bili su sabrani i uvezani u veliku
knjigu koja je predana Papi Leonu XIII. prigodom
hrvatskog hodočašća u Rim u srpnju mjesecu 1900.g.
Knjiga se danas čuva u Vatikanskom Arhivu. Na slici
lijevo: Korice Knjige sa 160.000 potpisa hrvatske
mladeži.
Izrađeno je potom “zlatno srce”, tj. figura načinjena od zlata u obliku
ljudskog srca a predstavljala je Srce Isusovo. U to “zlatno srce” stavljen je popis
“duhovnog cvijeća”, tj. djela pobožnosti što su ih mladi hrvatski katolici koji su
se posvetili Srcu Isusovu, tijekom nekoliko mjeseci prije Posvete prikazivali za
Svetoga Oca. Ta su se djela pobožnosti sastojala iz ovoga:
40.000 sakramentalnih sv. pričesti, 60.000 duhovnih sv. pričesti, 90.000
sv.misa, 126.000 izmoljenih Gospinih krunica, 800 postova, 1.200 križnih
putova, 1.500 trodnevnica, 2.000 devetnica, 5.000 pohoda crkvama, 8.000 zlatnih
krunica, 130.000 samozataja-žrtvica, 150.000 litanija, 575.000 drugih raznih
molitava i djela pobožnosti. Ukupno: 1,189.500 molitava i dobrih djela! I ovo
je zlatno srce s duhovnim cvijećem predano Papi Leonu XIII.
Zajedno s gore navedenim akcijama tekla je i akcija prikupljanja “Petrovog
novčića”. To su novčani prilozi koje katolici diljem svijeta prikupljaju za Papu i
za potrebe uzdržavanja središnjih ustanova Crkve. U toj akciji mladi Hrvati su
prikupili 500 dukata koji su bili također predani Svetom Ocu.
Svečano slavlje posvete Srcu Isusovu u hrvatskim biskupijama
Samo slavlje posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu bilo je obavljeno za
svetkovinu Srca Isusova u svim hrvatskim biskupijama na sam blagdan 22. lipnja
1900. Posebno je svečano bilo u Zagrebu. Po odredbi nadbiskupa Posilovića
posveta mladeži je obavljena u zagrebačkoj katedrali koja je bila potpuno
ispunjena mladima. Računa se da ih je bilo oko pet tisuća.
Svečano slavlje posvete Srcu Isusovu u hrvatskim biskupijama
Samo slavlje posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu bilo je obavljeno za
svetkovinu Srca Isusova u svim hrvatskim biskupijama na sam blagdan 22. lipnja
1900. Posebno je svečano bilo u Zagrebu. Po odredbi nadbiskupa Posilovića
posveta mladeži je obavljena u zagrebačkoj katedrali koja je bila potpuno
ispunjena mladima. Računa se da ih je bilo oko pet tisuća.
Otpori liberala posveti
Treba spomenuti i činjenicu da je bilo otpora posveti koji su prema
uvjerenju samih organizatora samo pridonijeli većem uspjehu. O tome Spomenica
objavljena 1901. g. donosi posebno poglavlje pod naslovom “Kako je i đavo
promicao slavlje”. (str.35-37) Riječ je o dvanaest hrvatskih studenata koji su
studirali u Pragu. Zadojeni tamošnjim liberalizmom i nakon što je upućen poziv
hrvatskoj mladeži za posvetu, oni su u novinama objavili svoj prosvjed u kojem
među ostalim stoji: “Protestujemo protiv toga, da se u mladeži potpiruje fanatično
obožavanje papine osobe i fanatično oduševljenje za ideju klerikalizma…“
(str.36)
Naravno da svojim prosvjedom nisu postigli što su željeli, a pojedina javna
glasila uputila su im oštre kritike. Tako sarajevska Vrhbosna piše: “Da li se naš
narod može nadati ikakvu dobru i uspjehu od čeljadi, što se takovimi absurdi i
smiešnimi protesti bani i diči pred izobraženim svietom? Od čeljadi bez srca i bez
ikakva ideala, od čeljadi, što danas za čašicom viče i gungulu diže, a sutra je za
malo deblju platu svačija površna lutka bez i malo ozbiljna i temeljita znanja.”
(Vrhbosna, br. 8, 1900.)
Još oštriju kritiku uputila je ovim liberalnim studentima zadarska Croatia.
Nakon što je odbila njihov protest protiv hrvatskog svećenstva, nastavlja:
“Pitajmo dvanaest ‘apostola’ tuđe misli jesu li vas roditelji poslali na nauke i za
vas troše da se stavite nasuprot njihovu osvjedočenju egzotičnim doktrinama, i da
u narod i njegovu uzdanicu uvađate smutnju ludim novotarijama, za koje ni
iskvareni zapad ne bi dao lulu gnjila duhana? Ako nijeste što boljega naučili, nego
paljetkovati po smetištu tuđinstva, bolje da se vratite kući i prihvatite motike ili
vesla!” (Croatia, Zadar, br. 27, 1900.)
Posveta je, međutim, ovim prosvjedom liberalnih studenata i javnom
kritikom koja im je bila upućena dobila još više na popularnosti. Spomenica
navodi činjenicu da je i otac jednog od one “dvanaestorice” dao 20 kruna “za
svoga zavedenog sina” kao prilog za izradu zlatnog srca. (str.37)
Hodočašće u Rim i susret s Papom Leonom XIII.
Početkom srpnja 1900. krenulo je u Rim veliko hrvatsko hodočašće
prigodom Jubilarne Godine na kojem je sudjelovalo preko 700 hrvatskih
hodočasnika od čega je bilo 50 mladića i djevojaka, predstavnika mladeži koja se
posvetila Srcu Isusovu. Hodočašće su predvodili hrvatski biskupi. – 3. srpnja
primio ih je u audijenciju Papa Leon XIII. i to u Sikstinskoj kapeli. Dvojica
mladića, gimnazijalac Petar Perica, autor pjesme posvetnice Do nebesa, i Franjo
Scholz iz Zagreba, uručili su Svetom Ocu veliki umjetnički Album-Knjigu
hrvatske omladine s preko 160.000 potpisa mladih. Tri su djevojke u narodnim
nošnjama potom predale Papi veliko zlatno srce s duhovnim cvijećem molitava,
žrtava i djela pobožnosti što su za njega tijekom proteklih mjeseci mladi
prikazivali Bogu. Papa je bio vidljivo iznenađen i ganut ovim velikim darom
hrvatske mladeži. Predan je potom Svetom Ocu i Petrov novčić, tj. 500 dukata,
također dar hrvatske mladeži. Zlatno srce s „duhovnim cvijećem“ Papa Leon XIII.
zadržao je u svojoj sobi na svome radnom stolu i rekao je da mu je to najdraži dar
što ga je te godine primio, a što je kasnije i pismeno potvrdio.
Zahvala Pape Leona XIII. za darove hrvatske mladeži
Nakon hodočašća u Rim i pohoda Svetom Ocu, Papa Leon XIII. uputio je
vlastoručno pismo nadbiskupu Jurju Posiloviću u kojem zahvaljuje napose za
darove što mu ih je hrvatska mladež predala kao znak svoje posvete Presvetom
Srcu Isusovu. Nadbiskup Posilović pročitao je ovo Papino pismo javno na
otvorenju Prvog hrvatskog katoličkog sastanka u Zagrebu 3. rujna 1900.g. Evo
tog Papina pisma u hrvatskom prijevodu:
“Časni brate, pozdrav ti i apostolski blagoslov! Među premnogim radosnim
događajima, kojima se dobroti Božjoj svidjelo dušu našu u ovoj svetoj godini
tješiti i krijepiti, odlično mjesto zauzimlje po hrvatskoj mladeži pridoneseni nam
dokaz ljubavi i odanosti. Taj je dokaz nama veoma mio ne samo poradi velikog
broja onih koji ga pridonesoše, nego najviše s toga razloga, što su se ovi svečano
obvezali, da će pod zastavom Božanskog Srca, “pro aris et focis” za vjeru naime
i domovinu ustrajno i odvažno vojevati. Kao znak toga zavjeta prikazano Nam je
zlatno srce, što je nama toliko ugodilo, da smo ga do dana današnjega kod Sebe
pridržali. Tebi dakle, časni brati, već prema Tvome zvanju, rado povjeravamo, da
toj mladeži ponovno izraziš Našu zahvalu i da ju ujedno u naše ime bodriš, neka
se nepomično drži odluke svoje, jer će odatle crpsti obilje utjehe i sigurnu nadu
budućeg blaženstva, ako bude Srce Kristovo pobožno štovala i revno
nasljedovala. U to ime i za zalog očinske naše dobrohotnosti prerado
podjeljujemo apostolski blagoslov Tebi i svima, koji album potpisaše.
Dano u Rimu kod sv. Petra, dne 15. kolovoza 1900., a dvadeset i treće
Našega Pontifikata. Papa Leon XIII.
Spomen na posvetu: Knjiga-Spomenica i pjesma “Do nebesa“
Da se spomen na taj veliki događaj Posvete hrvatske
mladeži sačuva za povijest objavljena je 1901. godine spomenknjiga pod naslovom: Hrvatska omladina pod zastavom Srca
Isusova, Spomenica i Budnica, Zagreb, 236 str. U njoj je
donesen opširan prikaz s brojnim dokumentima i fotografijama
kako se slavlje posvete pripremalo i odvijalo u svim hrvatskim
biskupijama. Knjigu je napisao isusovac o. Antun Puntigam,
koji je bio i idejni začetnik cijeloga ovoga slavlja. Ova knjiga u
kojoj su detaljno iznesene sve akcije koje su pripremale i pratile
posvetu, te opširan opis posvete u raznim mjestima svih
hrvatskih biskupija, jest dragocjeni dokument o tom jedinstvenom događaju koji
se zbio na pragu 20. stoljeća. Osim ove knjige, kao što je gore rečeno, uspomenu
na ovu Posvetu čuva i pjesma Do nebesa koja se pjeva u svim hrvatskim crkvama
sve do danas kao jedna od najpopularnijih vjerskih pjesama.
1910. – godina obnove Posvete
Za desetu obljetnicu koja se slavila 1910. g. organizirana
je obnova Posvete. Knjižica Slavlje hrvatske omladine 1910.
o. Petra Perice, autora pjesme Do nebesa na 64 stranice tiskana
je u 40.000 primjeraka, duhovno je pripremila obnovu, a vodio
ju je ponovno Središnji odbor pod pokroviteljstvom
zagrebačkog nadbiskupa Jurja Posilovića. Slavlja obnove
Posvete održano ja na blagdan Srca Isusova 3. lipnja 1910.
