“Otišla je slava” (1 Sam 4,21). Mnogima od nas nedostaje božanska snaga jer ne bdijemo i ne molimo (Mt 26,41).
Učenici su se jadnom odrekli Gospodina i istupili iz zajedništva s njim na onom svetom mjestu Getsemaniju. Zaspali su u trenutku kad ih je Gospodin najviše trebao.
Zašto tako često duboko duhovan čovjek ima svoj najveći pad? Razlog je očit; što se više penjete, veći može biti pad! Vodič u Alpama u Švicarskoj reći će vam da nemaju mnogo nesreća u nižim dijelovima Matterhorna; većina nesreća događa se na višim visinama te velike planine, jer penjači postaju bezbrižniji što se više popnu. Tako je i u duhovnom području. U rijetkom ozračju planine zajedništva i duhovne prisnosti velika je opasnost od mogućnosti oslanjanja na vlastite snage.
William Booth običavao je reći na vijeću svojih dužnosnika: “Svakoga dana uzmite si vrijeme da izmolite Božji blagoslov u svoju dušu. Ako ne, izgubit ćete Boga.
Bog ostavlja ljude svakoga dana. Jednom su imali snagu. Hodali su u slavnoj snazi Božjoj, ali prestali su čekati na njega i ozbiljno tražiti njegovo lice. Ja sam vrlo zaposlen čovjek, ali uzimam si svakoga dana vrijeme da budem nasamo s Bogom i razgovaram s njim.”
Kakva tragedija kad šekina slava odlazi zbog zanemarivanja!