Preobraženje Isusovo je događaj iz Isusova života opisan u Novom zavjetu.I sus se vratio dolinom rijeke Jordan u Galileja i s apostolima popeo se na visoku goru. U Svetom Pismu ne spominje se njeno ime, no smatra se, da je to gora Tabor.
U podvečer Isus je s apostolima bio u podnožju gore Tabor. Tu je zapovijedio apostolima, da ga pričekaju, jer se ide pomoliti. Pozvao je samo apostole Petra, Ivana i Jakova i s njima se popeo na vrh gore. Ta tri apostola više su se isticali u vjeri i gorljivosti.
Kada su došli na vrh, Isus je potražio samotno mjesto i molio se. Apostoli su također molili, ali su zaspali. Kada su se probudili ugledali su veličanstven prizor Isusova preobraženja. Isus je imao i dalje isto tijelo i lice, ali ga je obasjala nebeska svjetlost i Isusovo lice zasjalo je kao sunce. Od sjaja, odjeća mu je postala bijelija od snijega.
Pokraj Isusa ukazali su se Mojsije i Ilija kao nebeski svjedoci. Bili su u svom pravom tijelu, a ne kao prikaze. Njih dvojica glavni su predstavnici Staroga zavjeta. Mojsije je oslobodio židovski narod iz egipatskog ropstva, preveo ga preko pustinje i proglasio židovski zakon. Ilija je najveći prorok Staroga zavjeta. Isus se našao uz njih kao najveći prorok i zakonodavac. Njih dvojica su svjedočili, da je Isus Mesija koji će ispuniti židovski zakon. Mojsije i Ilija razgovarali su s Isusom o svršetku Isusovu tj. o muci, uskrsnuću i uzašašću. Kada je završavao Isusov razgovor s njima, kojeg su slušali trojica apostola,, Petru je bilo žao, da to završi pa je rekao: “Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu. (Mt 17,4)” U Svetom Pismu je dodano, da je Petar to rekao ne znajući što govori. Bio je zanesen prizorom.
Dok je Petar još govorio, sjajan oblak spustio se s neba i nestali su Mojsije i Ilija apostolima s vidika. Bog se u Starome zavjetu javljao Židovima u obliku oblaka, jer oči ne bi mogle podnijeti Božji sjaj. Ukazao se u obliku oblaka i priikom Isusova krštenja na rijeci Jordan i kasnije prilikom Isusova uzašašća.
Bog je progovorio apostolima iz oblaka: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga! (Mt 17,5)”.
Isusovo preobraženje, Mojsije i Ilija te glas Boga Oca imali su zadatak uvjeriti apostole, da je Isus doista Sin Božji, makar ga čeka muka i smrt.
Židovi su bili uvjereni, da će umrijeti ako Boga vide ili čuju pa su trojica apostola od straha pali na zemlju i pokrili su lica rukama. Kada je sve već bilo gotovo, Isus im je rekao: “Ustanite i ne bojte se! (Mt 17,7)” Tada je već Isus bio u svakidašnjem izdanju bez sjaja. Dok su se spuštali s gore, Isus im je zapovijedio da ništa nikome ne govore, “dok Sin Čovječji ne uskrsne od mrtvih”. Taj događaj apostolima je bio utjeha u budućim naporima i mukama, kada je Isus bio mučen.
Sveti Petar napisao je u svojoj drugoj poslanici: “Ta nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina! Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori (2 Pt 1,16-18)”. A apostol Ivan zapisao je: “I vidjesmo slavu Njegovu – slavu, koju ima kao Jedinorođenac od Oca (Iv 1,14)”
Istok slavi ovaj blagdan od 7. stoljeća. Zapadna crkva unijela ga je u svoj kalendar tek 1457. godine, i to u slavu pobjede kršćanske vojske nad Turcima kod Beograda. Zaslužni za tu pobjedu nad Turcima bili su Janko Hunjadi i Ivan Kapistran čime su zaustavili prodor Turaka ka sjeveru. Obojica su kratko nakon pobjede umrli, prvi u Zemunu, a drugi u Iloku.
Postoji knjiga koja opisuje taj proces Božje objave. Nazivamo je Biblijom ili Svetim pismom. Ustrajno čitajući Svetome pismu mi postupno ulazimo u proces u kojem ne upoznajemo samo povijest nego nas Božja objava dotiče u osobnom životu. Upoznavajući tako povijesni tijek Božjeg dijaloga s čovjekom dolazimo do zaključka da Bog u svojoj objavi čovjeku uvijek koristi ljude. Osobiti primjeri tih ljudi su Mojsije i Ilija.
Mojsije i Ilija primjer su, dakle, kako se Bog ljudima objavljuje preko ljudi. U Svetom pismu nalazimo i mnoge druge primjere koji svjedoče isto. A onda u tom povijesnom procesu objave dolazimo do trenutka o kojem svjedoči današnje evanđelje. Isus se preobražen objavio izabranim učenicima u društvu Mojsija i Ilije, a onda su nakon glasa s neba“Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!“ Petar, Jakov i Ivan vidjeli Isusa sama. Glas s neba odgovorio je na jedinstveno pitanje u čitavome Svetome pismu: Tko je Isus iz Nazareta? O nijednoj osobi iz čitave biblijske povijesti ne postavlja se tako snažno pitanje tko je on, odakle dolazi i kamo ide. To pitanje postavlja se jedino o Isusu iz Nazareta, a Glas s neba naziva ga svojim ljubljenim Sinom i zapovijeda nam da ga slušamo.
I u ovoj objavi Bog se čovjeku objavljuje preko čovjeka, ali na jedinstven način. Isus Krist nije jedan od proroka i svetih ljudi koje je Bog izabrao kao oruđe svoje objave. Bog se nije objavio preko Isusa Krista, nego se objavio u njemu. U Isusu Kristu ostvarila se punina Božje objave posredstvom čovjeka, jer je sam Bog postao čovjekom.
Mi danas živimo u vremenu kada se Isusovo ukrsnuće više ne naviješta kao buduća, nego kao već dogođena stvarnost. Time mnoge i teške drame nisu sišle s pozornice našega zemaljskoga života. Ali vjerom u Isusovo uskrnuće u njima se otkriva put na kojemu nismu sami. Kao što se preobraženje dogodilo na mučnom putu prema Jeruzalemu tako se u Isusu Kristu Božja slava otkriva na svakom koraku našega životnoga puta
Autor: Rastimo u vjeri
