Hvala ti, Isuse, na životu! Hvala ti, Isuse, na obitelji! Hvala ti, Isuse, na hrani! Hvala ti, Isuse, na braći i sestrama! Hvala ti, Isuse, na ljubavi vječnoj! Hvala ti, Isuse, za dom! Hvala ti, Isuse, na toplom krevetu!
Hvala ti, Isuse, za osmjehe ljudi! Hvala ti, Isuse, na svemu što činiš za sve nas! Hvala ti, Isuse, za: sunce, mjesec, zvijezde! Hvala ti, Isuse, za kišu u pravo vrijeme! Hvala ti, Isuse, za dugu u kojoj se spominješ svoga saveza! Hvala ti što si me tako čudesno satkao u majčinu krilu! Hvala ti, Isuse, što si umro za naše grijehe i uskrsnuo za naše opravdanje! Hvala ti, Isuse… I još nešto, što smo zaboravili: Isuse, molim te, oprosti nam naše grijehe. (Možda smo to trebali staviti prvo.)
I sad u čudu stojimo pred borom, gledamo poklone i shvaćamo da vrijede jako malo – gotovo ništa pred onim što si nam ti dao: odjednom mir, ljubav, radost, blagost, opraštanje, zajedništvo.
Tvoja djeca.
Za Portal: Rastimo u vjeri: Davor Pavuna