Galeb Jonathana Livingstona priča je o svakom tko se osjeća drugačijim od „galebova“ iz svog jata, tko želi letjeti više, doživjeti i spoznati više.
Tko se, u pokušaju uklapanja među ostale galebove, zbog svojih težnji i različitosti odvaja i nastavlja vježbati u samoći sve dok nakon perioda lutanja, traganja i preispitivanja napokon ne nailazi na galebove koji misle isto kao on, koji dijele njegove snove, a naročito ljubav prema visinama.
Priča Richarda Bacha poučna je priča o traganju za idealima i činjenici da snagom volje, željom za učenjem i vremenom provedenim u vježbanju možemo doseći nevjerojatne sposobnosti, letjeti više, doživjeti i spoznati više.
U svakom od nas postoji jedan galeb Jonathan Livingston, koji samo čeka da mu dozvolimo da raširi krila i da se vine u visine, u potragu za slobodom. Samo, mali je broj onih koji to zaista i učine.
I što nam više treba za sretan i smislen život? Vjera.
Priče poput Galeba Jonathana Livingstona potrebno je čitati između redova. No, svaki putnik na stazi života već ionako zna da mora čitati ne samo između redova, nego i iznad njih, kao i sa strane.
Većina ljudi po svijetu su čestiti i pozitivni, suprotno dojmu koji ostavljaju mediji. Bitno je biti onaj koji jesi, naučiti voljeti i sebe i druge te svoj poziv. Važno je razlučiti stvarne potrebe od želja i družiti se sa čestitima. Život jest karakter osobe u akciji i važno je biti pošten, profesionalan, točan. Treba stremiti najvećim dostignućima, a ne zadovoljavati se osrednjošću. Treba paziti na higijenu svih odnosa i veza jer svaka iluzija penalizira život i karijeru. Mi smo i redatelji i glumci u drami svog života.
Treba vjerovati u dobro koje je jače od svakog zla.
Duhovno zdrav čovjek je pošten, hrabar, strpljiv, on podnosi zlo i prašta drugome. On je čovjek koji vjeruje, ima povjerenja u Isusa Krista i ljude. On voli prirodu i sebe. Duhovno zdrav čovjek je velikodušan, radostan, on ljubi i prepun je nade, on živi i njega nitko ne može uništiti ni ubiti, on je vječan. Preciznije: život kršćanina sažima se u sintagmu sequela Christi, tj. nasljedovanje Krista.
Dakle, nama je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!
Umjesto zaključka:
´Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja; nisu htjela otvoriti oči i vidjeti. (Richard Bach)
Za Portal Rastimo u vjeri: Profesor dr. Davor Pavuna Izvor: Twitter
