Znam kako je osjećati se siromašno. Znam kako je odrastati s vrlo malo nade. Znam kako je gledati u budućnost i vidjeti prazninu. Znam kako je biti potpuno vezan strahom. I mene su neprijatelji potukli, duboko sam u srcu ranjen.
U svom bivšem ljutitom, mrzovoljnom, pijanom adolescentskom stanju, sjećam se kako sam često prolazio pokraj određene crkve u svom rodnom gradu. Tek sam kasnije saznao da je to bila nanovo rođena baptistička zajednica. Jednom su imali sastanke na otvorenom i uzbudljivo bogoslužje, ali grad ih je zatvorio, a pastora čak bacio u zatvor. Crkva je otišla na sud kako bi se borila protiv zabrane njihovih sastanaka na otvorenom i pobijedila; ali iz nekog razloga, iako su osvojili zakonsko pravo bogoslužja na otvorenom, nikad to više nisu učinili, što sam vidio.
Ta crkva nikad nije znala da pokraj njezinih vrata redovito prolazi depresivni, pijani klinac; to dijete nije znalo da je vječni život i radost unutar tih vrata.
Tek kad je taj klinac konačno preobraćen od strane kraljevskog kanadskog konjičkog policajca po imenu Irv, on je spoznao Božju slobodu. Netko je otvorio njihova vrata, uveo me unutra i počeo govoriti riječi života u moje srce. Irv je u mene ulio Božju ljubav. Zbog toga sam našao Isusa Krista kao svog Spasitelja. Bog me, svojom milošću, pozvao u službu, ali nikada nisam zaboravio odakle sam došao, i nikada nisam zaboravio što je evanđelje.
Sveto pismo nam pokazuje da zajednica koja je slijedila Isusa nije bila sastavljena od najreligioznijih ili najbogatijih ljudi. Zapravo, redovnici ga nisu mogli razumjeti. Siromasi, slijepi, prostitutke, hromi, gubavi i oni koje društvo nije željelo — postali su Kristova zajednica. Iziđe i nađe ih na ulicama; volio ih je i u njih je ulio svoj život. Što je najvažnije, znali su da ih on voli.
Jeste li iskusili slobodu koju samo Isus Krist može dati? Je li Gospodin ulio svoj život u vaš?
Autor: Carter Conlon