“Učenici im branili.” Oni priječe majkama ili samoj djeci da se približe Isusu, da ga ne uznemiruje. Učenici se postavljaju kao prepreka između Isusa i djece. Misle djeca su nesposobna shvatiti Isusov nauk, njih treba nositi ili voditi, mogu samo smetati Učitelju.
Isus usprkos otpora učenika kaže: “Pustite dječicu, neka dolaze k meni! Ne priječite im, jer takvih je kraljevstvo Božje!” Isus jasno ističe da je pripadnost Božjem kraljevstvu milosni dar i da su “maleni” u tome povlašteni. Spasenje ne ovisi o ljudskim djelima.
“Pustite dječicu neka dolaze k meni!” (Mk 10, 13-16)
Naziv “dijete” očituje potrebu, ovisnost, posvemašnju nemoć. I postaje tip za svakoga koji prihvaća Kraljevstvo. Tko ne primi Kraljevstvo “kao dijete” ne može ući u njega. Na dječici se ostvaruju blaženstva o siromasima, gladnima i zaplakanima. Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista, objavljuje se u Isusu kao ljubav i dobrota upravo prema onim najmanjima, siromašnima i rubnima. To je Bog Marijina hvalospjeva Veliča (Lk 1, 46-55); Bog koji otkriva blizinu konačnog kraljevstva u Isusovim činima i djelima, u korist onih koji po ljudskoj logici nikome ništa ne znače.
Učenici koji priječe djeci da dođu do Isusa, moraju promijeniti način gledanja na dolazak i na ostvarenje Kraljevstva u povijesti. Isus poziva svoje učenike da promijene svoje životno shvaćanje i da postanu kao “djeca” koja ništa ne znače, ništa ne mogu i sve primaju kao dar. Samo tako će učenici moći shvatiti i slijediti Isusa u ostvarenju Kraljevstva preko smrti u uskrsnuću.
Isus se veoma ozlovolji i objasni kako kraljevstvo Božje pripada dječici i onima koji vjeruju i ponizni su poput djece.Odrasli trebaju postati poput djece kako bi ušli u kraljevstvo.
Dječji umovi su podatnija i prijemljivosti.
Isus Krist nas poziva da budemo poput djece,djeca su mala i ništa ne znaju dok ne nauče od svojih roditelja o životu kojem danas mi stariji imamo.
Isus želi da budemo kao djeca, je l’ djeca su uvijek vesela,nasmijana i sretna.
Djeca su koje nam je dao Gospodin da kroz djecu učimo o životu kojem imamo i kojem nam je dano kroz djecu.
nikad ne tjera te svoju djecu od sebe je l’ Isus to ne voli, On želi da se ugledamo na djecu.
Kada idete gradom i vidite djecu kako se igraju, uvijek su vesela i vole svaki novi događaj koji vide kao što su igranje,šetnja prirodom i drugo.
Oni se svi slažu i igraju ne prepoznaju što je loše samo dobro.
Zato naučimo djecu svemu dobro kako bi kad jednog dana postanu odrasli znali cijeniti sve oko sebe.
Roditelji su ti koji ih moraju učiti dobrome i ojačati ih duhovnim životom,kad jednog dana postanu obitelj da znaju prenositi drugima svoju dobrotu i nježnost. Uvijek zahvaljivanje
za svoju djecu koju vam je Gospodin darivao i budite uvijek uz njih u svemu,to je hrabrost roditelja kad dignu djecu na svoje noge i da krenu pravim putem koji su roditelji išli
podizati ih u vjeri i hrabrost.
Jednog dana djeca će vam biti zahvalna na svemu što su dobili od svojih roditelja. Božji Blagoslov vam želim
Autor teksta: Saša.
