“Mi katolici, ali i drugi kršćani, nastojimo godišnjom svetkovinom pratiti Isusa Krista korak po korak, kako se to događalo u ono vrijeme i kako nam to Evanđelja opisuju.
Upravo u ovim danima dogodili su se najvažniji događaji s Isusom i oko Isusa koje mi neprestano komemoriramo”, rekao je fra Zvjezdan Linić.To je dan u kojem ima dosta onoga što se svaku subotu prema židovskim pravilima pratilo – to je dan odmora, mirovanja, dan kad se nije smjelo ništa raditi. Tako je i u našim crkvama, nema obreda. Aranžiraju se oltari, događa se nešto privatno, priprema se za večernje obrede.
Za Veliku subotu je najznačajnija večer. Kad nastupa noć, kad dolazi jedinstvena noć u crkvenoj godini, kad se cijela Crkva sprema na liturgiju vazmenog bdijenja. Bdijenje je za nas kršćane posvećen termin, za one dane i blagdane koje Crkva želi posebno proživljavati, a pogotovo kad znamo da se to poklapa kronološki onako kako nam govore Evanđelja. Krist je uskrsnuo u noći ili pred zoru. Noć je svjedok Kristovog uskrsnuća i zato je Crkva osjećala potrebu da u noći slavi taj događaj – obredima u vazmenom bdijenju.
U nekim crkvama slavlja kreću već u 20 sati, a neki koji su hrabriji vazmeno bdijenje organiziraju i poslije ponoći.
Simbolika je tu strahovita važna – Crkva koristi sve što je prisutno u prirodi čovjeka, a i u naravi vjernika, to je vatra, oganj, plamen, toplina i svjetlost. Bit će pripravljen oganj ispred naših crkvi koji će biti blagoslovljen. Sve se potom vrti oko uskrsne svijeće, simbola Krista uskrsnulog. Zapaljeno svjetlo – Krist je uskrsnuo i jedna divna pjesma koja je iz prakršćanskih vremena Pohvalna pjesma uskrsnoj svijeći.
Potom se svi vjernici se daju na osluškivanje Božje Riječi koja je obilnija nego ikad u crkvenoj godini. Obično su nedjeljom dva čitanja – jedno iz Starog, a drugo iz Novog zavjeta i onda Evanđelje. U uskrsnoj noći može biti i deset čitanja ako ih svećenici organizirano sve njih pročitaju. Svakako bogatije nego obično, jer je i komemoriranje događaja iz Starog zavjeta važno da shvatimo bit Kristovog uskrsnuća, pashe Kristove.
Tu je i simbolika vode – živa voda, voda krštenja, voda preporoda. Najzgodnija je to noć da katekumeni dožive te noći – da se sjedine s Kristom koji je za nas umro i uskrsnuo. Te noći i oni dobivaju klicu vječnog životu po Kristovom uskrsnuću, a vjernici u toj noći obnavljaju svoje krštenje i vodom se poškrope da se sjete da su kršteni.
Naravno, potom slijedi euharistija i pričest pa blagoslov jela što je vlastito Uskrsu. U našim krajevima ne bi mogli shvatiti da za obiteljskim stolom nema blagoslovljene šunke, jaja i drugih jela.
Molitva pred Isusovim grobom
Polazim od onoga što ističu Evanđelja – Kristov grob je ostao prazan, dolazimo pred prazan grob. Isusovo tijelo je počivalo tamo tijekom Velikog petka i Velike subote, ali trećega dana je uskrsnuo. Isus Krist je uskrsnuo dušom i tijelom. I zato je važan pohod grobu. Krist je i sada sjedinjen s ljudskim tijelom u uskrsnoj dimenziji. On je Bog i čovjek i ponio nas je na nebo.
Autor: fra Zvjezdan Linić/Laudato/M.P.