Smrt nije kraj, već prijelaz prema susretu s Bogom koji čisti i spašava
U mjesecu studenome, kada groblja zasvijetle tisućama svijeća, srca vjernika usmjerena su prema onima koji su otišli prije nas.
No vjera nas uči da smrt nije kraj, već prijelaz i da ljubav ne prestaje. Molitvom za duše u čistilištu pokazujemo da vjerujemo u Božje milosrđe, u nadu vječnog života i u zajedništvo koje nadilazi zemaljske granice.
U ovom posebnom vremenu Crkva nas poziva da se sjetimo svojih pokojnika, ali i svih duša koje čekaju susret s Bogom u nebeskoj slavi.
Ta praksa, duboko ukorijenjena u Svetom pismu i tradiciji Crkve, podsjeća nas da smo svi međusobno povezani živi i preminuli u jedinstvu Kristova Tijela.
Molitva, sveta misa i djela ljubavi postaju most između neba i zemlje, izraz vjere da Bog ne zaboravlja nikoga tko Ga iskreno traži.
Vjera koja nadilazi smrt
Studeni je mjesec posvećen dušama u čistilištu.
U tom vremenu Crkva nas poziva da se sjetimo onih koji su umrli u Božjoj milosti, ali još nisu potpuno očišćeni da bi stali pred Njegovo lice.
Molitva, sveta misa i djela ljubavi postaju način na koji možemo pomoći tim dušama da brže postignu puninu nebeske radosti.
Što Crkva uči o čistilištu
Katekizam Katoličke Crkve jasno kaže:
„Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost.“
(KKC, 1030)
Ovo čišćenje nije kazna, nego izraz Božje ljubavi i pravednosti. Duša koja ljubi Boga, ali još nije oslobođena od svake nesavršenosti, prolazi kroz duhovni proces pročišćenja ne da bi bila osuđena, nego da bi bila potpuno spremna za susret s Njim.
Crkva je taj nauk potvrdila na Firentinskom i Tridentskom koncilu, ističući da postoji stanje nakon smrti u kojem se duše čiste, ali su spašene.
Biblijsko utemeljenje vjere u čistilište
Vjera u čistilište ima svoje korijene u Svetom pismu.
U Drugoj knjizi o Makabejcima (12,46) čitamo:
„Zato je Juda Makabejac za pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi.“
Isusove riječi u Evanđelju po Mateju (12,32) – gdje govori da se neki grijesi neće oprostiti „ni na ovom ni u budućem svijetu“ sveti Augustin i sveti Grgur Veliki tumače kao potvrdu da postoji mogućnost oproštenja i nakon smrti, upravo kroz Božje čišćenje.
Snaga molitve i misne žrtve
Od prvih dana Crkve, vjernici su molili i prikazivali mise za svoje pokojne.
Sveti Ivan Zlatousti piše:
„Ako su Jobovi sinovi bili očišćeni žrtvom svoga oca, zašto bismo sumnjali da će naši prinosi i molitve pomoći onima koji su preminuli?“
Molitva za duše u čistilištu znak je vjere u Božje milosrđe i izraz ljubavi koja traje i nakon smrti.
Osim molitve, Crkva preporučuje djela milosrđa, pokoru i oprose kao dar koji može pomoći pokojnicima.
Zajedništvo svetih – most između neba i zemlje
Čistilište nas uči da između neba i zemlje postoji duboka duhovna povezanost.
Dok mi molimo za pokojne, oni nas zauzvrat zagovaraju pred Bogom.
Tako se ostvaruje zajedništvo svetih – vječna povezanost Crkve na zemlji, u čistilištu i na nebu.
„Ljubav nikada ne prestaje“ (1 Kor 13,8)
U toj ljubavi nalazimo razlog zašto Crkva nikada ne prestaje moliti za svoje pokojne.