Molitva je tajni razgovor s Bogom, što ne vidi niti jedno oko. Možda radi toga takvu molitvu zapostavljamo?
Kao da postaju važne riječi ili stvari koje svi vide ikoje poznaju većina prema svojim mjerilima?
Božja mjerila nisu takva, kako gleda većina. Bog ne mari za većinu ,već za tvoje srce.
Kako je to žalosno: ljudi jedu piju, spavaju, ustaju, odlaze na posao i vraćaju se kući, dišu Božji zrak, gledaju na Božje sunce, hodaju po Božjoj zemlji, naslađuju se darovima Božje milosti…ali, mnogi nikada ne razgovaraju s Bogom.
Mnogi ljudi žive kao nijeme i lutaju slijepou mraku bez svjetla bez da zahvale Gospodinu, kao bezdušne stvari. Nemaju niti jednu riječ za onoga u čijim je rukama njihov život, njihovo disanje i sve iz čijih usta mogu čuti svoj vječni osudu koja ih čeka ako se ne vrate molitvi i ne slušanju Gospodina.
To je užasno stanje!
Bog sluša tisuće ljudi koji izgovaraju prazne riječi, riječi naučene napamet, samo riječ, a da se ne misli o tome što govori i o njihovu značenju. To nisu molitve Bogu. Bog to ne sluša. Ako molitva nije od srca onda je prazna to molitva i uzaludna, jell Gospodin ne uslišava prazne molitve.
Mnogi ponavljaju divnu molitvu ” Očenaš” koju nam je Isus ostavio, a da pritom ne misle o značenju ili nemaju želju da izvrše i jednu sastavnicu te molitve,
bez da je uključeno njihovo srce, što je beskorisno za našu dušu isto tako kao što bijedni pogani zazivaju svoje kumire.
Usne i zubi mogu raditi koliko god žele, ali gdje nema sudjelovanje srca, tamo nema niti molitve.
“Ovaj me narod štuje usnama, a srce mu je daleko od mene” citirao je Gospodin Isus proroka Izaiju (Mt.15:8).
Ne trebamo sumnjati u to, da je Salve govorio mnoge druge molitve prije nego je Gospod susreo na putu za Damask.
Ali tek kada, kada je njegovo srce, na kraju, bilo skrušeno Gospod je kazao za njega” On se moli”
Moliti se treba:
– pouzdano, jer Krist nam je obećao: “Što god zamolite u moje ime, učinit ću to”;
– ponizno, jer moramo biti svjesni da smo slabi i grešni po sebi, a sva naša vrijednost dolazi od Božje darežljivosti;
– predano, to jest onako kao Isus na Maslinskoj gori: “Ne moja volja, nego tvoja volja neka bude!”;
– ustrajno, jer Bog nekad i svece pusti da za jednu milost mole godinama.
Kada i koliko moliti?
Moliti možemo u svakom trenutku, jer svi su trenutci prikladni za molitvu. Crkva vjernicima predlaže moliti u određenim prigodama: ujutro i navečer, prije i poslije jela, nedjeljom u zajednici na svetoj misi i za obiteljskim stolom… Ali moliti možemo u svakom trenutku i na svakom mjestu – npr. kada se vozimo automobilom ili pak dok čekamo red u trgovini, kada se šetamo ili vozimo biciklom, itd. Molitva je milosni dar, no uvijek od nas traži odlučnost posvetiti joj se. U borbi s Napasnikom koji nas odvraća od molitve – bitno je imati na umu da je bolje
moliti i kratko, ali zato pribrano i ustrajno. Kada se želite duže moliti, odvojite točno onoliko vremena koliko želite provesti u molitvi. Odaberite mjesto gdje ćete biti pribrani. Zauzmite udoban položaj (sjedenje, klečanje, ležanje, šetnja…), i opustite se. Tako pripravljate svoj duh i tijelo za susret s Bogom u molitvi.
Dragi posjetitelju portala! Ja ne mogu pronknuti u vaše srce, ja ne znam vaš duhovni život, ali ono što vidim u Svetome Pismu, u ovom svijetu, a i u Crkvi,
mene potiče, kako ne mogu postaviti važnije pitanje od ovoga: ” Moliš li se usrdno Bogu duhom i istinom”
Svi su oni koje vodi Božji duh sinovi Božji. Primili smo Duha posinjenja kojim vičemo
” Abba Oče” (Rim 8: 14-15).
Autor: Rastimo u Vjeri/ fotografija: Livenet
