Osvanuo je posljednji dan godišnje religijske svetkovine i stanovnici jednog sela u Laosu sudjelovali su u velikom završnom slavlju kraj rijeke.
Niz vodu su pustili čamčiće, od kojih se u svakome nalazila upaljena svijeća. Struja je ta krhka plovila otplavila daleko od sela odnoseći, tobože, zla djela tih ljudi.
Taj postupak treba ponavljati iz godine u godinu. Sama ta činjenica onemogućuje savjest da bude potpuno slobodna od ikakvog bremena. Mogu li se na taj način okajati zla djela? Nije moguće da ne ostane neki strah u pogledu kazne i budućnosti.
Kako li se samo od toga razlikuje sadržaj i jezik kršćanskog Evanđelja, koje opetovano svjedoči da je Isus Krist, bezgrešan Božji Sin, jedan jedini zamjenik onih koji su u krivnji! On je na križu podnio Božju kaznu namjesto njih. Time što ga je uskrisio od mrtvih, Bog nam jamči da je potpuno zadovoljan pomirbenom žrtvom koju je podnio Isus.
U pogledu vrijednosti i valjanosti Isusove pomirbene žrtve, poslanica Hebrejima izjavljuje: „Jer jednim prinosom on je zauvijek usavršio one koji su posvećeni“, i to „prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek.“ Ta žrtva omogućuje Bogu da se oprosti i proglasi da nije moguća. ili nužna nikakva daljnja žrtva za grijeh (vidi: Hebrejima 10,10.14 .18)
Stoga postoji trajan mir za sve one koji vjeruju u Isusa Krista.