Kršćanima je nedjelja važan dan u nedjelju. Ona je „Gospodinov dan“, dan u koji je Isus ustao od mrtvih.
Uvečer toga dana Isus se pojavio među svojim učenicima, koji su se bili okupili. Idućeg tjedna ponovno je došao među njih i osobito se pokazao Tomi, koji još uvijek nije vjerovao u Njegovo uskršnjenje.
Kasnije su se učenici, tadašnji prvi kršćani, svake nedjelje okupljali „lomiti kruh“, to jest svetkovati Večeru, obrok na uspomenu Isusove smrti.
Nemojmo ni zanemariti odlazak na to okupljanje kršćana prvoga dana u nedjelju, da budemo u prisutnosti Gospodina Isusa kako bismo ga se prisjećali. Bila je to Njegova volja, jer je rekao: „Činite to u spomen na mene“ ( Luka 22,19 ). Kako li je velika ta povlastica!
Nedjelju je Gospodin izabrao da apostolu Ivanu povjeri ono što je on zapisao u Otkrivenju. Ivan je bio sâm u izgnanstvu na otoku Patmosu. Nije mogao sudjelovati u zajedništvu koje su kršćani uživali toga dana, ali je Bog za njega imao osobit udio u tome što mu je dao jedinstveno otkrivenje.
Ako ni mi, poput apostola Ivana, ne budemo u mogućnosti da se zbog različitih razloga (bolest, izbivanje od kuće, progon i sl.) okupimo oko Gospodina Isusa, čitamo Riječ Božju i posvetimo dan Njemu pa će nam On darovati radost i ohrabrenje. Jednom je On svom raštrkanom narodu obećao: „Ipak ću im biti kao malo svetište u zemlji u koju će doći“ ( Ezekiel 11,16 ).
U prvi dan tjedna, kada se učenici okupiše lomiti kruh …
Duša naša žudi k tvome imenu i spomenu na tebe.
Djela 20,7 ; Izaija 26,8