Njegovo milosrđe je melem za naše duše i želi nas povesti iz bijede i okorjelosti grijeha u pouzdanje i nadu.
Sveta Faustina i objava Milosrdnog Isusa
Božansko milosrđe objavilo se sv. Faustini Kowalskoj, poljskoj redovnici krhka zdravlja. Ona je bila mističarka koja je doživjela susrete s Isusom Kristom za svog života. Po Njegovim uputama, naslikala je sliku Milosrdnog Isusa na kojoj iz presvetog boka teku Krv i Voda. Priljubljena je i osobno, preko svoje bolesti, misteriju Kristove muke i milosrđa. Sveta Faustina Kowalska u svojim zapisima otkriva božanske tajne života i smrti, smisao ljudskog postojanja i nježno lice Božje. Vuče ju jaka želja slobodne trenutke provoditi klanjajući se Presvetom Oltarskom Sakramentu. Ondje je Gospodin poučava: „Prije nego dođem kao pravedni Sudac, doći ću kao Kralj milosrđa. “
Njeni zapisi i privatne objave u kojima joj se obznanio Milosrdni Isus, pohranjeni su u knjizi „Dnevnik svete Faustine“. Iz njega ćemo u narednom tekstu izdvojiti citate sa željom da barem malo proniknemo u tajnu milosrdne Ljubavi.
Bog nas ljubi kao malu djecu
Nedugo nakon polaganja zavjeta, sv. Faustina Kowalska je prolazila razdoblje duhovne suhoće. Tako, nakon šestomjesečne tame, ona u duši začuje ove riječi: „Ti si radost moja, ti si milina srca moga.“ Kaže svetica da je u tom trenutku osjetila u svojoj nutrini Presveto Trojstvo i od tada njena duša započinje razgovarati s Bogom kao dijete sa svojim ljubljenim Ocem.
Sveta Faustina Kowalska, iskusivši slatkoću blizine Kristove, moli Gospodina da je ne napušta nikada. Isus joj odgovara: „Uvijek ću biti uza te ako budeš kao maleno dijete.“
Gospodin ne krije svoju nježnu ljubav u objavama ovoj svetici. Za vrijeme jednih duhovnih vježbi, svetica je doživljavala poseban mir. Gospodin joj tada reče: „Kćeri moja, zamisli da si vladarica čitavog svijeta i imaš mogućnost raspolagati svime kako ti se sviđa. Imaš sve mogućnosti činiti dobro kako samo poželiš. A onda na vrata zakuca neko maleno djetešce, svo drhteći i u suzama i s velikim pouzdanjem u tvoju dobrotu, zamoli komadić kruha da ne umre od gladi. Što bi učinila s tim djetešcem? Tako i ja postupam s tvojom dušom.“
Gospodin čezne da se djetinje pouzdajemo u njega, čak više nego u svoje vlastite snage. Tako se svetica čitav dan odlučila ustrajno vježbati u jednoj krjeposti, no, istovremeno se ogriješila deset puta više nego drugih dana o tu krjepost. Navečer joj Isus objasni razlog padova: „Previše si se oslanjala na sebe, a premalo na mene.“
Zašto Gospodin dopušta dušama patnju?
Postovi i surovost života koje je sama birala, narušili su njeno zdravlje te je već prije stupanja u Družbu bila onemoćala. Nakon prve godine novicijata, k tome još proživljava i mučna mistična iskustva, tamnu noć duše, duhovna i moralna trpljenja. Svoj život neumorno je polagala kao žrtvu za grješnike te je shodno tom prednju, trpeći, spašavala njihove duše. Naposljetku doživljava pasivnu noć duha te obolijeva od tuberkuloze koja zahvaća pluća i probavni sustav. Tako jednom prilikom u tjelesnoj nemoći, želi činiti Božja djela. Premda nije mogla razumjeti razlog takvog Božjeg djelovanja prema njoj, ona mu se ipak činom volje bezuvjetno predaje.
Njezini duhovni pratitelji prolazili su također svojevrsna trpljenja i sveta Faustina Kowalska bi to vrlo često očima duše znala vidjeti. U svom Dnevniku piše za svog ispovjednika: „Prijatelji će te ostaviti, svi će ti se usprotiviti i tjelesne će te snage napustiti. Vidjela sam te kao grozd koji je Gospodin ubrao i ubacio u tijesak trpljenja.“ Pogođena njegovim bolima, upitala je Gospodina zašto na taj način s njim postupa i dobila odgovor: „Reci mu da se ničega ne boji. Moj pogled počiva na njemu dan i noć. Toliko će kruna biti u kruni njegovoj koliko duša spasi po ovome djelu. “ Drugom prilikom ponovno pita Gospodina za jednu dušu koja je jako trpjela zašto tako postupa s njom. Gospodin odgovara: „Radi njegove trostruke krune na Nebu.“
Jedne večeri, pišući u svojoj ćeliji, došao joj je sotona. Začula je šuštanje i prijetnju da će ju uništiti te vidjela mnoštvo odvratnih malih nakaza. Kada je u mislima načinila znak križa, sve su nestale. Ubrzo je smiruje unutarnji glas: „Ne boj se ničega. Ništa te ne može snaći bez moje volje.“
Isus žarko želi ući u ljudska srca
Sveta Faustina Kowalska čezne za Isusom u Euharistiji. Na poseban način u danima bolesti žarko ga želi primiti. Nekoliko puta joj je Gospodin dao posebno čudo ozdravljenja da bi mogla samo pohoditi svetu Misu i sjediniti se s Njim u Euharistiji. Nakon toga bi se ona opet našla u nepokretnom stanju.
Isus žarko želi ući u ljudska srca.Objavljuje joj: „Želim se sjediniti s ljudskim dušama. Pričinja mi radost sjedinjenost s dušama. Znaj ovo, kćeri moja: Kada dolazim u sv. Pričesti u ljudsko srce, imam pune ruke svekolikih milosti i želim ih darovati dušama, ali duše čak ni ne obraćaju pažnju na mene, ostavljaju me samog i zaokupljene su drugim stvarima. Ah, kako sam tužan što duše ne žele upoznati Ljubav. Ponašaju se prema meni kao da sam nešto beživotno.“
U svetoj ispovijedi čeka nas mnoštvo milosti. Nakon što se ispovjedila, Gospodin pojašnjava svetoj Faustini: „ Da nije bilo ove sitne nesavršenosti, ne bi došla k meni. Znaj, koliko puta dođeš k meni u poniznosti i moliš za oproštenje, toliko puta izlijevam čitavo mnoštvo milosti na tvoju dušu, i tvoja nesavršenost nestaje preda mnom i vidim samo tvoju ljubav i poniznost. Ništa ne gubiš, a puno dobivaš…“ Isus joj nakon jednog klanjanja reče: „Mila hostijo srca moga, zbog tebe blagoslivljam zemlju.“
Isus želi izliti svoje milosrđe na čitav svijet
Premda je bila jednostavna i neobrazovana (završila je samo osnovnu školu), sveta Faustina Kowalska od Gospodina Isusa prima veliku misiju. „U starome zavjetu slao sam proroke svome narodu s gromovima. Danas tebe šaljem cijelom čovječanstvu sa svojim milosrđem. Ne želim kažnjavati ranjeno čovječanstvo, nego ga želim izliječiti privijajući ga na svoje milosrdno srce. Kažnjavam samo kada me na to primoraju. Moja ruka nerado uzima mač Pravednosti. Prije dana Pravednosti poslat ću dan Milosrđa.“
Za vrijeme jednog klanjanja, svetica začuje riječi:
„Moja ljubljena kćeri, zapiši ove riječi: danas se moje srce odmaralo u ovom samostanu. Govori svijetu o mome milosrđu, o mojoj ljubavi. Pali me oganj milosrđa, želim ga izliti na ljudske duše. O, kakvu mi bol nanose kad ga ne žele primiti. Kćeri moja, čini što je u tvojoj moći za širenje štovanja mojeg milosrđa, a ja ću dopuniti ono što nedostaje. Reci napaćenom čovječanstvu neka se privije uz moje milosrdno srce, a ja ću ga ispuniti mirom. Reci im, kćeri moja, da sam sama ljubav i milosrđe. Kada mi duša prilazi s povjerenjem, darujem joj mnoštvo milosti da ih sama toliko ne može primiti, već ih prelijeva na druge.
Duše koje šire slavu mojega milosrđa, štit ću cijeli život, kao majka svoje dojenče; a u času smrti neću im biti Sudac, već milosrdni Spasitelj. U tom posljednjem času duša nema druge zaštite osim mojega milosrđa. Blago duši koja je za života uranjala u izvor milosrđa jer je neće stići pravda. Napiši: Sve što postoji, skriveno je u nutrinama moga milosrđa skrovitije od djeteta u majčinoj utrobi. Kako me bolno ranjava nepovjerenje u moju dobrotu. Najbolnije me ranjavaju grijesi nepouzdanja. “
Isuse, uzdam se u Tebe
Gospodin Isus Krist želio je da sveta Faustina Kowalska naslika njegovu sliku na kojoj se vide dvije zrake što izlaze iz njegova boka. Jedna Kristova ruka uzdignuta je na blagoslov, a druga dotiče haljinu na grudima. Isus kaže: „ Po toj ću slici udijeliti mnoge milosti dušama…“ U tri sata popodne, u vrijeme kada je Isus umro, Gospodin izlijeva posebne milosti na duše koje se utječu njegovom milosrđu.
Isus nadalje pojašnjava sliku koju joj je predao: „Te dvije zrake označavaju Krv i Vodu – blijeda zraka označava vodu koja opravdava duše; crvena zraka označava Krv koja je život duša…Te dvije zrake potekle su iz nutrine mojega milosrđa u trenutku kada je moje umiruće srce probodeno kopljem na križu. Te zrake štite duše od gnjeva Oca mojega. Blago onomu tko bude živio u njihovoj sjeni jer ga neće stići pravedna Božja ruka. Želim da prvu nedjelju nakon Uskrsa bude svetkovina Milosrđa… Tko god tog dana pristupi Vrelu Života, taj će zadobiti potpuno otpuštanje krivica i kazni.
Čovječanstvo neće naći mira dok se s pouzdanjem ne obrati mome milosrđu. O, kako me teško ranjava nepovjerenje duša. Te duše priznaju da sam svet i pravedan, ali ne vjeruju da sam milosrdan, ne vjeruju mojoj dobroti. I sotona poštuje moju pravednost, ali ne vjeruje u moju dobrotu. Moje se srce raduje tom naslovu Milosrđa. “ I još nadodaje: „Reci da je milosrđe najveća Božja osobitost. Sva djela mojih ruku okrunjena su milosrđem. “
Svete zrake Gospodinove povezane su direktno i sa sakramentom svete Ispovijedi: „ Kćeri, kada dolaziš na svetu ispovijed, to vrelo mojega milosrđa, na tvoju se dušu uvijek izlijevaju Krv i Voda što su potekle iz moga srca i oplemenjuju tvoju dušu… I znaj da te u ispovijedi ja sam čekam u ispovjedaonici ; svećenikom se služim samo kao zaklonom, a ja sam djelujem u duši. To je susret bijedne duše i Boga bogatoga milosrđem.“
Izabrane duše su svjetlila svijeta
Bog je bogat milosrđem, nemojmo se umoriti otvarati mu u duši svoje posude povjerenja. On čezne da se sjedinjuje s nama. On žudi za svojim grješnicima. Neka nas zagovor svete Faustine Kowalske, prenositeljice poruke o Božjoj dobroti, ohrabri biti nosiocima poruke o Božjem milosrđu. Da svijet povjeruje i da svijet zasvijetli. Isus nas preko nje i danas poziva da Mu se otvorimo:
„Izabrane duše su svjetlila u mojim rukama koja bacam u tmine svijeta i rasvjetljavam ga. Kao što zvijezde rasvjetljavaju noć, tako i izabrane duše rasvjetljuju zemlju. Što je savršenija duša, to veće svjetlo širi oko sebe i ono dopire to dalje. Može biti skrivena, pa čak i najbližima nevidljiva, ali njena se svetost odražava u dušama u najudaljenijim krajevima svijeta. “
Sveta Faustina Kowalska, tjelesno potpuno iscrpljena, no, mistično u jedinstvu s Bogom, predaje svoj duh na glasu svetosti 5. listopada 1938. u 33. godini života.
Marija Grgić – Žena vrsna
Foto: Svjetlo vjere
