Svaki put kad se približavam oltaru i ljubim kamen ispred sebe, sjetim se Isusa. Zapravo, on je sam taj kameni oltar, to znači žrtvenik i žrtva koja će se na njemu prinijeti, ali on je i svećenik.
Isus se i ovaj put služi usporedbom kako bi nam rekao tko smo i kome pripadamo. Prvi put svoj govor je uputio židovskim duhovnim vođama. Oni su trebali dovesti narod – Božju zaručnicu k spasenju. Međutim, to se nije dogodilo. Ljudi su umirali u neznanju pored onih koji su izvrsno poznavali Pismo. Tu gdje su trebali biti plodovi vjere, u simbolici grožđa, stvorio se vinski ocat od kojeg su trnuli zubi. Isusov govor izazvao je velik konflikt u cijelom Jeruzalemu. Od tog trenutka, Isusovi su dani bili prebrojeni.
Duhovne vođe – židovski pastiri, koji su boravili u hramu, predali su Isusa na smrt (Iv 19). Nisu znali kako je kamen, koji su odbacili, zapravo bio zaglavni kamen. To znači kamen koji drži cijelu konstrukciju. Zato kome taj kamen padne na glavu, razbit će ga u prah (Mt 21, 44). Takvo je pravilo gravitacije. Netko baca kamen u vis i on se vraća.
Osjećaš li Božju blizinu unutar zidina? On je u svojoj Crkvi. Zašto mnogi kažu Krist – Da, Crkva -Ne? On sam hoće svoju zaručnicu unutar zidina. Postoje ljudi koji pljuju po crkvi, ali zaboravljaju kako svaki hračak koji ispljunu gore, pada na njih. Možda će tada shvatiti što Crkva jest. Kamen koji je bio odbačen nikoga više neće toliko pogoditi da bi učinio od njega prašinu. Odbačeni kamen postat će prilikom za istinski susret. Vjerujem kako ni crkvenim poglavarima nije lako voditi Crkvu. Preporučujem molitvu za njih. Molite za svoje pastire kako bi nas vodili Isusu.
Možda se i ti osjećaš u Crkvi poput odbačenog kamena? Imao si neke planove. Želio si pomoći u nečemu, ali jednostavno netko ti je rekao: „Ja tebe ne trebam“. Možda u svojem srcu još uvijek nosiš uvredu zbog odbačenosti. No znaj da kada si odbačen, najsličniji si Isusu i da je započeo proces iscjeljenja tvoga srca. Svi smo pozvani u vinograd, ovdje na zemlji, kako bi se pridružili vječnom vinogradu na nebu.
