Duhovnu obnovu u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu u utorak, 21. listopada, predvodio je fra Stjepan Brčina, franjevac konventualac i poznati evangelizator.

Koliko ga ljudi prate i cijene, bilo je jasno već po dolasku  velika franjevačka crkva bila je premala da primi sve vjernike. Mnogi su stajali u klaustru i ispred crkve, želeći sudjelovati u molitvi i duhovnom susretu.

Poziv na praštanje i duhovno ozdravljenje

U nadahnutoj propovijedi fra Stjepan je govorio o snazi praštanja kao temelju duhovnog zdravlja. Objasnio je da čovjek ne može biti istinski slobodan dok ne oprosti sebi, Bogu i drugima.

„Praštanje nije slabost, nego put prema ozdravljenju i miru“, istaknuo je fra Stjepan, potkrijepivši poruku stvarnim svjedočanstvima iz svog svećeničkog iskustva.

Na kraju je pozvao vjernike da zahvaljuju Gospodinu u svakoj situaciji, ne postavljajući pitanje “zašto”, nego moleći za snagu da prihvate sve što im Bog dopušta u životu.

Nakon mise uslijedilo je klanjanje i slavljenje, u ozračju molitve, glazbe i zajedništva koje je ispunilo cijelu crkvu.

  Izvor: brodportal.hr

The post Dirljivo propovijedao fra Stjepan Brčina u Velikoj crkvi appeared first on Rastimo u vjeri.

U današnje vrijeme svjedoci smo sve većeg narušavanja međuljudskih odnosa. Bilo na poslu, u obitelji, među prijateljima ili susjedima – često se osjećamo povrijeđeno, neshvaćeno i iscrpljeno. Riječi znaju biti oštre, ponašanja hladna, a srca zatvorena.

Mnogi nose svoje unutarnje borbe i napetosti, pa ih, nesvjesno ili svjesno, prenose na druge. I tako se u krug rađaju nesporazumi, sukobi, pa i prekidi odnosa koji su nekada bili bliski i topli.

Ali Gospodin nas uči da ne bježimo od tih situacija, nego da ih sagledamo u svjetlu vjere. Isus nas poziva da ne uzvraćamo zlo za zlo, nego da tražimo pomirenje, da budemo graditelji mostova, a ne zidova.

„Blago mirotvorcima, jer će se sinovima Božjim zvati“ (Mt 5,9). Ove riječi nisu samo savjet – to je poziv da u svijetu punom podjela budemo oni koji unose mir, razumijevanje i toplinu.

Teško je kad drugi ne žele čuti, kad se osjećamo nepravedno optuženi ili kad se trud ne prepoznaje. No Bog vidi. On poznaje svako srce i svaku namjeru.

Zato nam poručuje da se borimo  ne oružjem riječi, nego snagom ljubavi i oprosta.
Svakog dana možemo izabrati hoćemo li ući u raspravu ili zastati i pomoliti se; hoćemo li uzvratiti ljutnjom ili blagošću.

Tko s Bogom ide, zna da se mir ne stvara u tišini, nego u spremnosti da oprostiš, da razumiješ, da pokušaš ponovno.

Zato, kad vidiš da su odnosi oko tebe razrušeni, nemoj se povući. Budi svjetlo koje grije i onda kad drugi šire hladnoću.
Jer gdje vlada Kristov mir, tamo se ponovno rađaju povjerenje, toplina i zajedništvo.

The post U vremenu razrušenih odnosa: kako sačuvati mir i vjeru među ljudima appeared first on Rastimo u vjeri.

Današnje vrijeme, sve više ljudi dolazi u crkvu. Ispunjavaju klupe, mole se, ljube oltare, idu na hodočašća. Često trče tamo gdje se govori o čudesnim ozdravljenjima, gdje je poznati svećenik ili događaj koji privlači pažnju.

Naizgled, čini se da vjera raste. No kada pogledamo dublje – pitamo se: žive li ti ljudi zaista ono što vjeruju?Vjera nije spektakl

Vjera nije utrka za čudima. Vjera nije pozornica. Bog ne traži vanjski dojam, nego iskreno srce. Ljubiti oltar, a mrziti brata – to je protivno Evanđelju. Ići u crkvu, a živjeti bez ljubavi, milosrđa, poniznosti i praštanja – to je poput zvona koje odzvanja, a nema duše.

Isus nas poziva na život, ne samo na prisutnost

Isus nije rekao: „Idite samo u crkvu“, nego: „Po ovome će svi prepoznati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“ (Iv 13,35) Crkva nije samo zgrada, ona je zajednica srca. Ako iz crkve izlazimo isti kao što smo ušli, nismo susreli Boga.

Zašto onda ljudi dolaze, a ne mijenjaju se?

Mnogi dolaze iz potrebe. Traže pomoć, utjehu, sigurnost. To je dobro. Ali ako se tu zaustave, ostaju na površini. Neki dolaze zbog običaja, navike, pa čak i zbog osjećaja dužnosti – ali bez osobne predanosti. Neki misle da je dovoljno „pokazati vjeru“ izvanjskim znakom, a zaboravljaju da se Bog ne da prevariti. On vidi srce.

Pozvani smo na obraćenje, a ne na dojmove

Pravo kršćanstvo nije samo ispovijedanje usnama, već promjena života. To znači opraštati kada boli, ljubiti kada nije uzvraćeno, pomagati kada to nitko ne vidi. Ići u crkvu je početak, ali nije cilj. Cilj je postati sličan Kristu. Biti Njegove ruke, Njegovo srce, Njegov mir u ovom svijetu.

Kako živjeti vjeru iskreno?

1. Redovita molitva – ne samo kad je teško, nego svakodnevno, iskreno.

2. Sakramenti – ne iz običaja, nego s vjerom i ljubavlju.

3. Djela ljubavi – pomagati tiho, bez hvale i priznanja.

4. Praštanje – čak i kad se čini nemoguće.

5. Život u istini – i kad nitko ne gleda.

Bog nas ne zove da budemo savršeni, nego iskreni. Njemu ne trebaju glumci vjere, nego učenici. Ako ljubimo oltar, ljubimo i bližnjega. Ako klečimo pred križem, onda neka naše srce nosi križ strpljivo i s nadom. Crkva nije kraj, ona je polazište – za svetost, ljubav i život s Bogom.

The post Zašto mnogi danas trče u crkvu, a zaboravljaju živjeti po vjeri? appeared first on Rastimo u vjeri.