Božji gnjev se polako izlijeva na zemlju. Kroz sve nevolje i katastrofe Bog opominje grešnike.
Gnjev se često prevodi kao “žestoka ljutnja”, “ogorčenje”, “osveta” ili “kazna”. Iako i ljudi i Bog imaju sposobnost izražavanja gnjeva, postoje razlike između gnjeva Božjeg i gnjeva čovjeka. Božji gnjev se prikazuje i u Starom i u Novom zavjetu i uvijek je svet i opravdan. Čovjekov gnjev, međutim, rijetko je opravdan i nikad svet.
Tko izaziva podjelu Crkve priziva Božji gnjev na sebe makar bio i mučenik za Krista
Iz homilije na poslanicu Efežanima, Crkvenog naučitelja, sv. Ivana Zlatoustog: „Ništa ne izaziva Božji gnjev toliko kao podjela Crkve. I premda bismo ostvarili deset tisuća slavnih djela, ipak ćemo, ako rascjepkamo punoću Crkve, trpjeti kaznu ništa manju od onih koji su unakazili Isusovo tijelo.
Jer ono se dogodilo na korist svijeta, iako to nije bila namjera; dok ovo ne donosi nikakvu korist,već nanosi pretjeranu štetu. Ove riječi upućujem ne samo vladarima, već i onima kojima se vlada.
Jedan sveti čovjek rekao je nešto što bi se moglo činiti odvažnim; ipak, izrekao je to jasno. Što je to onda? Rekao je da čak ni krv mučeništva ne može oprati taj grijeh.
Jer reci mi, zbog čega trpiš kao mučenik? Nije li to za slavu Kristovu? Ti, dakle, koji daješ
svoj život za Krista, kako onda možeš razarati Crkvu za koju je Krist dao svoj život?“
Izdavačka kuća “Kyrios”