Biti kum – čast, odgovornost i trajna podrška u braku
Biti vjenčani kum nije samo formalnost. Kum je svjedok ljubavi, osoba od povjerenja i moralna potpora bračnom paru.
Mnogi se pitaju tko uopće može biti kum na vjenčanju, što je potrebno od dokumenata i što učiniti ako nitko ne želi tu ulogu. U nastavku donosimo odgovore na najčešća pitanja.
Što znači biti vjenčani kum?
Kum je svjedok sklapanja braka – pred Bogom ili državom – ali i osoba koja svojim životom, savjetom i blizinom stoji uz mladence i nakon samog čina vjenčanja. Uloga kuma podrazumijeva i duhovnu podršku, posebno ako se radi o crkvenom vjenčanju.
Kum na civilnom vjenčanju (pred matičarom)
Uvjeti su vrlo jednostavni:
osoba mora biti punoljetna
nije važno je li krštena ili ne
treba imati važeću osobnu iskaznicu
nije potrebna nikakva dodatna potvrda
Kum na crkvenom vjenčanju (katolička Crkva)
Katolička Crkva preporučuje da kum bude osoba koja živi vjeru i može biti duhovna podrška bračnom paru. U većini župa očekuje se:
da je kršten i krizman
ako je u braku – da je vjenčan u Crkvi
da živi u skladu s katoličkom vjerom
da nije izopćen ili u javnom grijehu
U nekim župama traži se potvrda iz župe prebivališta da je osoba prikladna za kumstvo – tzv. potvrda o moralnoj podobnosti. Dobiva se kod vlastitog župnika.
Što ako nitko ne želi biti kum?
Ponekad se dogodi da mladenci ne mogu pronaći odgovarajuću osobu. U tom slučaju mogu se:
obratiti župniku koji može pomoći ili predložiti prikladnu osobu
razmisliti o bliskoj osobi iz župne zajednice koja ispunjava uvjete
Kumstvo je potrebno jer netko mora službeno svjedočiti sklapanju braka, no Crkva uvijek nastoji pomoći u iznimnim slučajevima.
Vjenčani kum nije samo figura u protokolu, već blizak prijatelj i duhovni pratitelj na putu zajedničkog života. Bilo da se radi o civilnom ili crkvenom vjenčanju, važno je izabrati osobu od povjerenja, jer kumstvo nosi snagu i odgovornost koja traje i nakon svečanosti.
Svjedoci
Vjenčani kumovi – imaju ulogu da pred crkvenom zajednicom mogu potvrditi kako je obavljeno sklapanje određene ženidbe, pa moraju imati samo one kvalitete koje se i inače traže za bilo kojega svjedoka i svjedočenje.
To znači da je dovoljno da su napunili 14 godina (što traži kan. 1550 u prvom paragrafu), da su sposobni vidjeti i čuti – zapravo zapaziti – što se pred njima događa, i da su u stanju shvatiti kako se radi o sklapanju ženidbe između određenog muškarca i određene žene.
Odabir svjedoka na vjenčanju – »vjenčanih kumova« – jako je važan i iz praktičnih razloga, jer se i po našim krajevnim običajima od »kumova« očekuje da će pružati prijateljstvo i povezanost, kao i pomoć oženjenima da bi, vjerno obdržavajući i štiteći ženidbeni savez, danomice živjeli svetijim i potpunijim obiteljskim životom.
Uobičajeno svjedoke za ženidbu biraju sami zaručnica i zaručnik u krugu rodbine i prijatelja. Katolici biraju katolike, ali svjedoci mogu biti i vjernici odijeljenih Crkava ili crkvenih zajednica, pa i nekršćani. Isto tako, katolicima je dopušteno da budu svjedoci u ženidbama nekatolika.