Kud god da se danas okrenemo sve vrvi ekspertima u vjeri. Oni sve znaju.
Nema im premca u znanju površne internetske vjere omeđene teorijama zavjere. Za sve imaju osobna iskustveno molitvena rješenja. Njihovo iskustvo je toliko veliko da onaj koji ih sluša stiče dojam kako su zahvatili sve nebesko. Kako su u svemu uspješni. Kako imaju direktan odnos s Bogom. Kako je njihova molitva svemoćna. Toliki broj je molitelja koji baš s molitvom i nemaju nikakve veze osim dobre glume. Što je Bog nasuprot njih?
Kad je u pitanju molitva uvijek smo u nekakvim kalkulacijama. Obično naše molitve imaju predznak hitne intervencije. Ostatak naših dana za molitvu nam nedostaje vremena, prezaposleni smo, nemamo osiguran molitveni prostor. Ili pak nam se ne da jer nam nekako ne odgovara ni vrijeme jer nam je omiljena serija, dnevnik, ili su nam došli gosti ili pak treba riješiti svu elektroničku poštu uz WhatsApp koji je stalno opterećen brojim porukama koji iskaju tješenja i velike umne rasprave. I tako samo u nedogled sebe smo ujedno i ogradili kako se ne bi zamjerili tom nekom kojem smo se kao obraćali već pokušavamo ostaviti odškrinuta vrata. Kako kažu zlu ne trebalo. Čudni su naši odnosi s Bogom. Površni i uvijek u nekoj dilemi. Mnogi ne mole jer protestiraju. Bog nije Bog jer im nije uslišao ono što je bilo njima na pameti odmah i sad. I jer Bog ne djeluje odmah i sad upitno je je li on i svemoćni Bog. Tada se roje pitanja ako je svemoćan zašto ovo zašto ono. Pitanja za pitanjem u kojem se želi sebe opravdati. Posebno opravdati svoju lijenost i nezainteresiranost. Zapravo to sve više i funkcionira na općoj razini. I uvijek se pitamo zašto naše molitve nikako da se uslišaju. Poput apostola i mi tražimo neke molitve koje će nam osigurati stalnost i sigurnost. I nije nepoznata nam molitva Oče naš koju nas je naučio sam Gospodin, no stječe se dojam kako to ipak nije to. Pa onda se umorismo sa mnoštvom riječi. Znate ja molim svojim riječima. Ja se ispričam, sve reknem. Te molitve me zamaraju. Od njih mi se spava. Ne mogu se skoncentrirati. Ovakav odnos prema molitvi je jasan da u nama nešto ne dostaje. I da u svim našim molitvama nedostaje njezina esencija a to je vjera. Vjerujem li dok molim za svoje potrebe? Vjera molitvu čini uslišanom. Samo snažnim povjerenjem u Boga svaka zaufana molitva ima plodove. Bogu su znane sve naše životne potrebe. U nedostatku strpljivosti kad navaljujemo naravno da nam molitve nemaju odjeka.
Današnja prispodoba koju čitamo kojom se Krist služi da nas potakne jest molitvena stalnost. Pa ako treba i dosađivati kako bi pokazali svoju vjernost. Upornost je znak zauzetosti. Molitva nas oplemenjuje i s molitvom svatko od nas ulazi u prostor svetišta. Biti s Bogom i prebivati s njim donosi plodove. Uči nas strpljivosti i zrelosti za molitve koje tražimo. Jer za svaku životnu potrebu potrebno je sazrijevati. Sve što nam je potrebno zadobit ćemo onda kad smo to i spremni primiti. Jer molitva nije samo neka prošnja kako bi nešto izmolili dobili. Molitva ima mnoštvo svojih darova. Sam Gospodin nije nam rekao molite i samo molite i ući će te u kraljevstvo Božje. U nebo ulaze samo oni koji se po molitvi mijenjaju. Tu se naslanja današnja molitva nad molitvama. Koliko god bila jednostavna i prekratka ona je ozbiljna da bi se olako izgovarala. Ona moli od Boga milosrđe, ali također kao uzvrat obećava naše milosrđe. Traži oproštenje, nudeći oproštenje. Čovjek se njome predaje u ruke svojega Gospodina Boga i uvijek ostaje njegovo dijete.
Doista molitva Oče naš je vrhunac svetosti. U kojem nam se nameće sav sažetak vjere. Svaku riječ koju izgovaramo traži priznavanje vjere. U njoj su razrađene dvije zapovijedi ljubavi s kojima imamo pristup u milost Božje blizine. Njome se čovjek stavlja u životni odnos s Bogom. Ako se u životu ova molitva ne ostvaruje onda se još više izvrgavamo osudi Boga, jer lažemo njome mjesto da molimo. Oprosti nam, kako i mi opraštamo. Napasti ima ali ne daj nam Gospodine da mi podlegnemo tim napastima. Pouzdanje u Boga, neka bude nad nama tvoja volja. Potpuno povjerenje u Boga i njegovo upravljanje našim životom.Jesmo li svjesni svih riječi Oče naša kad ih izgovaramo? Molitva nas oslobađa od svakidašnjih okupiranosti i usmjeruje nas na dobro. I to je ono što nas posvećuje za život. Rekao bi sveti padre Pio: „Budna molitva mora biti udružena, isprepletena, oživljena poniznošću.“ Nažalost ljudi sa svojim postupcima kažu koliko im je stalo i do molitve i do Boga. Napredovati na putu molitve ne znači izmišljati svoje molitve i ukloniti sve napasti. Napredovati u molitvi znači biti spreman, sposoban živjeti ono što moliš. Možda je dragocjen nam i savjet svetog Ignacija Lojolskog koji kaže: „Radi kao da sve ovisi o tebi, ali moli kao da sve ovisi o Bogu.“
Danas se otvorimo Bogu kao onom koji je milost i milosrđe. Toliko smo ranjeni sa svih strana. Nažalost vrijeme u kojem živimo nas samo opominje da sve očito ima rok trajanja. Ama baš sve. I veze i prijateljstva. Možda bi doista bilo lakše kroz život kada bi taj rok trajanja bio ispisan na ljudima kao na proizvodima koje koristimo. Vjerojatno bi tada kroz život lakše odlučili za koga se vezati, kome pokloniti sve svoje povjerenje kome dati ruku a kime dušu. no usprkos sve svjesnosti oko sebe uzdižimo svoje molitve Bogu u ljubavi da nas svojom ljubavlju preoblikuje. Oslonimo se na Božju milost i živimo onako kako nam je ostavio Bog. Svoju sigurnost stavimo u Njega i neka svaka naša molitva bude iz vjere za utvrđivanje u vjeru. „ I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.“Zato neka u našoj molitvi ponajprije stoji: Bože neka bude tvoja volja! Očito je da Bog poštuje našu slobodu i uvijek nas pomaže u našim plemenitim i iskrenim nastojanjima. Neka nas molitva oblikuje i neka nam rasvjetljuje put istine. I ne zaboravimo moliti kao da smo već primili i trajno zahvaljivati za sve darove koje smo zadobili kao djeca onoga koji nas neizmjerno ljubi.
don Damir Bistrić