Isus nas ohrabruje da budemo što više u molitvi, u Božjoj prisutnosti, u Njegovu pomazanju
On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče: »Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko ko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.
VII. tjedan kroz godinu
Čitanja:
Sir 2,1-11; Ps 37,3-4.18-19.27-28.39-40; Mk 9,30-37
Boja liturgijskog ruha:
Imendani:
Nestorije, Cezarije, Hrvoje, Donat, Berislav, Viktorin
Prvo čitanje:
Sir 2,1-11
Pripravi dušu svoju na kušnju.
Čitanje Knjige Sirahove
Sine, ako želiš služiti Gospodu,
pripravi dušu svoju na kušnju.
Učvrsti svoje srce i budi jak,
i ne nagli kad napast dođe.
Prioni uza nj i ne odmeći se,
da bi bio slavljen na svoj posljednji dan.
Primi sve što te stigne,
i budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede.
Jer u vatri se zlato kuša,
a odabranici u peći poniženja.
Vjeruj u Gospoda, i on će ti pomoći,
kroči pravom stazom i uzdaj se u njega.
Vi što se bojite Gospoda, očekujte njegovu milost,
i ne skrećite s pravoga puta, da ne propadnete.
Vi što se bojite Gospoda, uzdajte se u nj,
i plaća vam neće propasti.
Vi što se bojite Gospoda, nadajte se dobru,
vječnoj radosti i milosti.
Pogledajte prošla pokoljenja i vidite:
je li se ikad postidio tko se uzdao u Gospoda?
Je li ikad ostavljen tko ga se ustrajno bojao?
Je li ikad prezren koji ga je u pomoć zvao?
Ta Gospod je sućutan i milostiv,
on oprašta grijehe i izbavlja u danima nevolje.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 37,3-4.18-19.27-28.39-40
Pripjev: Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi!
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!
Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeli u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.
Evanđelje
Mk 9,30-37
Sin Čovječji predaje se … Tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji! Čitanje svetog Evanđelja po Marku U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati. I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?«
A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.« Riječ Gospodnja.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.
I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.« (Marko 9, 30-37)
Evanđelje dana – komentar
Kada je Isus prorekao vlastitu izdaju i raspeće, to njegovim učenicima nije imalo smisla jer nije odgovaralo njihovom razumijevanju onoga što je Mesija došao učiniti. I bojali su se postavljati daljnja pitanja! Poput osobe koja bi mogla dobiti lošu presudu od liječnika, a zatim odbiti postavljati dodatna pitanja, ni oni više nisu željeli znati. A što je s nama? Čuli smo radosnu vijest Božje Riječi i znamo koje su posljedice njezina prihvaćanja ili odbijanja. Ali dopuštamo li Duhu Božjem da oblikuje naše živote po uzoru na Krista? Molite Boga da vas ispuni svojim Duhom i da u vama pobudi poštovanje prema Njegovoj Riječi i spremnost da je poslušate.
Koliko li su se učenici morali sramiti kada ih je Isus čuo kako se raspravljaju o tome tko je među njima najveći! Ali nismo li mi poput učenika? Uspoređujemo se s drugima i želimo njihovu pohvalu. Čini se da je apetit za slavom i veličinom urođen u nama. Tko ne gaji ambiciju da bude “netko” kome se drugi dive, a ne “nitko”? Isus je učinio dramatičnu gestu zagrlivši dijete kako bi pokazao svojim učenicima tko je doista najveći u Božjem kraljevstvu. Što nas malo dijete uopće može naučiti o veličini? Djeca u antičkom svijetu nisu imala vlastita prava, položaj ili privilegije. Društveno su bili na “dnu stepenice” i na usluzi svojim roditeljima, slično kao i kućno osoblje i kućna posluga. Koje je značenje Isusove geste? Isus je uzdigao malo dijete u prisutnosti svojih učenika stavljajući ga na povlašteni položaj. Običaj je i danas da se počasnog gosta smjesti s desne strane domaćina. Tko je najveći u Božjem kraljevstvu? Onaj koji je ponizan i ponizna srca – koji umjesto da traži svoja prava, svojevoljno se oslobađa ponosa i sebične slave zauzimajući položaj sluge ili djeteta.
Sam Isus je naš uzor. On nije došao da bude služen, nego da služi (Matej 20, 28). Isus se ponizio (onaj čije je mjesto zdesna Bogu Ocu) i preuzeo našu narav da bi nas mogao podići i obući u svoju božansku narav. Bog se protivi oholima, a daje milost poniznima (Jakovljeva 4, 6). Ako želimo biti ispunjeni Božjim životom i snagom, tada se trebamo isprazniti od svega što stoji na putu — oholosti, sebične slave, taštine itd. Bog želi prazne posude kako bi ih mogao napuniti svojom slavom, moći i ljubavi.