Donosimo uistinu stravično svjedočanstvo mons. Milivoja Bolobanića, koji je za vrijeme nadbiskupa Ivana Prenđe, uz don Josipa Radića, imao privremenu dozvolu za molitvu egzorcizma.
Užasno, uistinu, užasno i stravično iskustvo zapisao je u jednoj od najčitanijih knjiga na ovim prostorima,
„Kako prepoznati zamke Zloga“.
„Postoje pravi, autentični uzroci, po kojima zloduh svojim djelovanjem uzrokuje zlo. Takve uroke čine osobe koje su ušle u savez sa Sotonom. Takve osobe žive od mržnje, zavisti, prepredenosti, baš kao i zlodusi. To je važno reči jer mnogi, pa i svećenici, danas ne vjeruju da uroci postoje.
Donosim jedan istiniti slučaj. Marini (naravno, ime je izmišljeno) već je tri godine bivalo vrlo mučno, ali samo noću. Čim bi ušla u spavaću sobu, izgubila bi svijest. Počela bi teško disati, gušiti se, postala bi jako uznemirena, imala bi jaki podražaj na povraćanje, glava bi je počela nepodnošljivo boljeti,
a na kraju bi pala u nesvijest.
Majka bi zvala službu Hitne pomoći, ali čim bi je dovezli u bolnicu svaka bi mučnina nestala. Liječnici bi uvijek iznova utvrdili da je posve zdrava. Vratila bi se kući i opet bi sve počelo po starome čim bi krenula u spavaću sobu, a osobito kada glavu položi na jastuk.
Tako bi je sve boljelo da ne bi mogla zaspati ni na trenutak, ni malo predahnuti. Bila je kod različitih specijalista, koji su više puta radili pretrage nakon kojih bi svaki put zaključili da je možda riječ o epileptičkim napadima.
Ali snimke mozga i druge pretrage to nikada nisu potvrdile.
Jednoga dana je jedna obiteljska prijateljica predložila da se Marina obrati jednom egzorcisti Poslije prva tri egzorcizma i blagoslova kuće ništa se nije poboljšalo.
Napadi su se ponavljali. Egzorcist je Marini savjetovao da što iskrenije živi kršćanski, da kuću škropi blagoslovljenom vodom.
Osim toga, savjetovao joj je da sve jastuke u kući raspore. Nije želio da Marina bude povrijeđena kaže li da se raspori samo njezin jastuk. Sumnjao je da se u Marininu jastuku nalazi urok.
Svi jastuci bili su normalni, samo u Marininom jastuku bio je komad crnoga sukna za pokojnika. Bio je dug i širok koliko i jastuk a na sebi je imao prišivena mnoga pera u obliku pogrebnog vijenca. Egzorcist joj je savjetovao da jastuk poškropi blagoslovljenom vodom i da ga zatim spali.
Nakon što je to učinjeno, mučnine su prestale. Marina je počela normalno spavati. Prošlo je više mjeseci odkako je jastuk spaljen. Marini je bilo dobro. Ponovno se počela baviti svojim redovitim poslovima, osjeća se odmorenom, živi uzornim kršćanskim životom, a u njezinu se obitelj, nakon svih kušnji, vratila vedrina.
Nakana je bila ta da ta crna tkanina koja je magijom unesena u jastuk malo po malo Marinu dovede do očaja i naposljetku do smrti. Otkrilo se da u susjedstvu postoji obitelj koja je iz čiste mržnje i zavisti naručila urok kojim se trebala izazvati smrt cijele obitelji, ali je Marina postala jedinom žrtvom.“
ISUSE, UZDAM SE U TEBE!
Marijo Pomoćnice kršćana, moli za nas! Sveti Josipe, u ime Božje Ljubavi, moli za nas! Sveti Mihovile, u ime Božje Ljubavi, moli za nas! Sveti Petre, u ime Božje Ljubavi, moli za nas! Sveti Ignacije Loyolski, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Sveti Ivane Bosco, u ime Božje Ljubavi, moli za nas! Sveta Bernardice, u ime Božje Ljubavi, moli za nas! Sveti Dominiče, u ime Božje Ljubavi, moli za nas! Sveti Antune Padovanski, u ime Božje Ljubavi, moli za nas! Sveti Leopolde Mandiću, u ime Božje Ljubavi, moli za nas!
Izvor: Milivoj Bolobanić, Kako prepoznati zamke Zloga, Naklada Benedikta
Tekst pripremio: Brat Ivan
