Kada završimo ovaj svijet na zemlji, valja nam se naći pred Gospodinom našim i živjeti u novim stanovima di ćemo svi bili mladi i sretni zauvijek. radujem se tom životu trajnom kod moga Isusa.
Evo što kaže vidjelica Vicka koja je imala i vidjela život u nebu.
VICKA – Da, ljudi na nebu su me gledali i ja sam gledala njih, iako nisam nikoga prepoznala. Nisu govorili zemaljskim jezikom. Možda su govorili samo svojim jezikom, jezikom anđela…Bog je svjetlo, i to se vidi. Ali najvažnije je da se život, nakon smrti, nastavlja. Kažem vama slušateljima, posebno onima koji idu na groblja i stoje pred grobom umrlog čovjeka, misleći da sa smrću sve prestaje, da se život nastavlja! Vrlo sam siguran u ovo, tisuću posto! prenosi portal: mysticpost.com
OTAC LIVIO Intervju na Radio Mariji – Mislim na ovo: svakako su Crkva, Sveto pismo, sakramenti i posebno euharistija temeljne stvari, ali kažem da su i ukazanja vrlo važna činjenica jer pojavljivanje ukazanja znači da raj je stvarnost, ali ljudi i danas ne vjeruju u to.
VICKA – Gledajte, ja vam kažem da je Gospa jasno rekla: nije došla reći nešto novo u odnosu na ono što piše u Evanđelju i Bibliji, nego nas je došla probuditi jer smo predaleko od sve te stvari. Mogu reći da postoji raj jer sam tamo bio s Gospom: jednog dana me je uzela za ruku i odnijela s mojim tijelom da vidim raj, čistilište i pakao. Zato mogu reći svim srcem i istinom da to stvarno postoji.
OTAC LIVIO – Kao što sam već objasnio na radiju tijekom kateheze, to je poseban doživljaj. Bilo je svetaca poput svete Tereze D’Avile, svete Faustine Kowalske i svete Josephe Menendez koje u svojim autobiografijama govore o tome da su sa svojim tijelom dovedene u zagrobni život, ali one su to iskustvo proživjele same i stoga se čovjek može zapitati do točke možete li biti siguran u ovu činjenicu. Ali ti i Jakov ste u dvoje odvedeni na ahiret, čak ste i nestali iz kuće.
VICKA – Gospa nas je vodila: mene je uhvatila za desnu, a Jakov za lijevu ruku. I prije nego što je otišao, Jakov se požalio da se boji da se više neće vratiti i zamolio Madonnu da povede samo mene jer u mojoj obitelji imamo toliko braće i sestara dok je on bio jedinac.
Tada sam razmišljao: koliko sati i koliko dana će to trajati? Gdje ćeš ići? gore ili dolje, itd… Gospa nas je obje uzela za ruke i povela ispred. Vidjeli ste krov kuće gdje smo bili otvoreni i u sekundi smo se našli u Raju. Tamo je bio veliki prostor sa svjetlom koje ne postoji ovdje na Zemlji. Ljudi su svi bili isti, ni mršavi ni debeli, odjeveni u tri boje: sivo, žuto i crveno. Svi su se okretali, pjevali i molili, a letjeli su i anđelčići. Gospa nam je rekla: pogledajte kako su sretni ovi ljudi koji su ovdje u nebu. Bila je to radost koja se ne može opisati jer ne postoji ovdje na Zemlji.
OTAC LIVIO – Ovo me podsjeća na poruku u kojoj Gospa kaže da je na nebu radost. Jeste li ti i Jakov osjetili tu radost?
VICKA – Naravno, kad vidite te ljude tako sretne, bilo mi je veliko veselje vidjeti. Prišao sam maloj skupini duša.
OTAC LIVIO – Jesu li vas pogledali?
VICKA – Da, gledali su me i ja sam gledala njih, iako nisam nikoga prepoznala. Nisu govorili zemaljskim jezikom. Možda su govorili samo svojim jezikom, jezikom anđela.
OTAC LIVIO – Pa kako su vas ljudi vidjeli?
VICKA – Da, i vidjeli ste da su baš sretni. Bili su zajedno, smijali se i razgovarali.
OTAC LIVIO – Niste im ništa rekli?
VICKA – Ne, a ni nama nisu ništa rekli. Mi smo bili iza Madone.
PADRE LIVIO – Dakle, raj je s vizualne točke gledišta veliko svjetlo, dok je s točke gledišta osjećaja velika radost.
VICKA – Da, Bog je svjetlo, i to se vidi. Ali najvažnije je da se život, nakon smrti, nastavlja. Kažem vama slušateljima, posebno onima koji idu na groblja i stoje pred grobom umrlog čovjeka, misleći da sa smrću sve prestaje, da se život nastavlja! Vrlo sam siguran u ovo, tisuću posto!
OTAC LIVIO – Tako kaže naša vjera, to svjedoči uskrsli Isus i da je Gospa uznesena na nebo. Velika je pogreška, kao i velika hereza, vjerovati da sve završava smrću.
VICKA – I nama je Gospa rekla da je to velika pogreška i da smo samo putnici na Zemlji.
OTAC LIVIO – Jednom je također rekao da smo mi kao proljetno cvijeće koje je danas divno, a sutra mu nema ni traga.
VICKA – Istina je.
