Zahvalnost, uvijek, treba slijediti odgovor na molitvu, kao što se magla zemaljske zahvalnosti diže kada sunce nebeske ljubavi zagrije tlo.
Je li ti Gospodin bio milostiv i prignuo uho glasu tvoje molitve? Onda mu zahvaljuj dok god si živ. Neka zreli plod padne na plodno tlo iz kojeg je crpio život.
Ne propuštaj pjevati hvalu o Onome koji je uslišao tvoju molitvu i podario ti želju tvoga srca. Šutjeti o Božjem milosrđu, značilo bi navući na sebe krivicu nezahvalnosti; ponašati se loše poput devet gubavaca koji se nisu vratili zahvaliti Gospodinu nakon što ih je izliječio.
Zaboraviti slaviti Boga bilo bi odbaciti osobnu korist jer zahvalnost, kao i molitva, jako potiče naš duhovni rast. Pomaže odbaciti naše terete, pobuditi nadu, ojačati našu vjeru. Ta zdrava okrepljujuća vježba ubrzava puls vjernika i priprema ga za nove podvige u Božjoj službi.
Blagoslivljati Boga za primljene milosti na korist je i našim bližnjima. … nek’ čuju ponizni i nek’ se raduju (Psalam 34,3)! Ako nas čuju kako govorimo: Veličajte sa mnom Jahvu, uzvisujmo ime njegovo zajedno! … Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje… (Psalam 34, 4,6), u sličnim će se situacijama i drugi utješiti.
Slabo će se srce ojačati i potišten će duh oživjeti kada vjernici čuju našu pjesmu oslobođenja (Psalam 32,7 – Dretar). Sumnje i strahovi će nestati kada jedni druge poučavamo i opominjemo psalmima, himnama i duhovnim pjesmama. Kada čuju kako slavimo Njegovo sveto ime i oni će pjevati putove Jahvine (Psalam 138,5).
Slavljenje je najnebeskija kršćanska dužnost. Anđeli ne mole, ali ne prestaju dan i noć slaviti. Otkupljeni, u bijelim haljinama, s palmama u rukama, ne umaraju se pjevajući novu pjesmu: Dostojan je… Jaganjac (Otkrivenje 5, 12).
Autor: C.H. Spurgeon