Pogled koji mijenja srce
Isus traži od Zakeja da odmah siđe s drveta, kao da se čudi da ga vidi gore, i kaže mu: „Danas mi je proboraviti u tvojoj kući“ (Lk 19,6). Bog ne može proći a da ne potraži izgubljene – one koje drugi zaobilaze, a On poziva.
Evanđelist Luka ističe Zakejevu radost. To je radost čovjeka koji se osjeća viđenim, prepoznatim i – najvažnije – oproštenim. Isus ne gleda prijekorno, već pogledom punim milosrđa. A to milosrđe, priznajmo, često nam je teško prihvatiti, posebno kada Bog oprašta onima za koje mislimo da to ne zaslužuju. Tada mrmljamo i želimo ograničiti Božju ljubav.
U Zakejevoj kući događa se preobrazba. Nakon što je čuo riječi oprosta, Zakej ustaje – kao da ustaje iz duhovne smrti. I ne samo da ustaje, već se i obvezuje: vraća četverostruko više onima koje je oštetio. Ne zato što mora, već zato što želi nasljedovati Onoga koji ga je ljubio prvi.
Zakej spaja rimski zakon o krađi i rabinski zakon o pokori – pokazuje da nije samo čovjek želje, nego i konkretnih odluka. Njegova promjena nije apstraktna. Ona počinje točno ondje gdje je bio slab – u njegovoj prošlosti.
Draga braćo i sestre, učimo od Zakeja. Ne gubimo nadu čak ni kad se osjećamo odbačeno ili nesposobno za promjenu. Gajimo želju da vidimo Isusa – i još više, dopustimo da nas On pronađe. Jer Bog u svakom trenutku dolazi tražiti izgubljene – i nas.
