Biblija je najraširenija i najutjecajnija knjiga u povijesti čovječanstva. No unatoč tome, malo tko zna zašto se Sveto pismo upravo tako naziva i što to ime zapravo znači. U samom nazivu krije se jednostavna, ali snažna poruka o knjizi koja je promijenila svijet.
Iako ne postoje potpuno točne brojke, većina povjesničara i istraživača slaže se da je Biblija najprodavanija i najraširenija knjiga svih vremena.
Prevedena je na bezbroj jezika i dijalekata te se nalazi u domovima milijuna ljudi diljem svijeta. Zanimljivo je, međutim, da unatoč svojoj popularnosti, malo ljudi zna kako je nastalo ime “Biblija” i što ono zapravo znači.
Podrijetlo riječi „Biblija“
Riječ Biblija potječe od latinske riječi biblia, koja je pak izvedena iz grčke riječi biblion. Obje riječi u izvornom značenju jednostavno označavaju knjigu.
U ranim stoljećima kršćanstva vjernici su zbirku svetih spisa počeli doživljavati kao jedinstvenu cjelinu, kao jedan svezak nadahnutog teksta. Prema jezikoslovcu Douglasu Harperu, izraz Ta Biblia (Knjige) koristio se za kršćanske spise već oko 223. godine.
„Knjiga nad knjigama“
S vremenom su se ustalila dva izraza za Sveto pismo:
-
na latinskom biblia sacra – svete knjige
-
na grčkom ta biblia ta hagia – svete knjige
Iako se može činiti neobičnim da se najsvetiji tekst kršćanstva naziva tako jednostavnom riječi kao što je „knjiga“, upravo je to bila poanta. Biblija je shvaćena kao knjiga nad knjigama, jedinstvena i neusporediva s bilo kojim drugim djelom.
Zbog toga se naziv nije prevodio u nešto poput „Sveta knjiga“, nego je sačuvan izvorni naziv Sveta Biblija, kako bi se jasno razlikovala od svake druge knjige.
Biblija nije tek zbirka priča ili povijesnih zapisa. Ona je knjiga koja sadrži sve što nam je potrebno za spasenje, knjiga koja je oblikovala civilizacije, kulture i živote nebrojenih ljudi.
Zato izazov za svakog od nas ostaje isti: uzeti Bibliju, otresti prašinu s nje i ponovno je otvoriti. U njoj se nalaze Božje upute, ohrabrenje i putokaz prije nego što nas Bog jednoga dana pozove kući.
