Ovo govori Gospodin: »I ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od dana vječnih. Zato će ih Gospodin ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada će se Ostatak njegove braće vratiti sinovima Izraelovim. On će se uspraviti, na pašu izvodit svoje stado silom Gospodnjom, veličanstvom Imena Boga svojega. Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih. On – on je mir!« Riječ Gospodnja. ili: Rim 8, 28-30 Koje Bog predvidje, te i predodredi. Čitanje poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima Braćo! Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. Riječ Gospodnja.
Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek mi se srce raduje spasenju tvome!
Pjevat ću Gospodinu koji mi učini dobro, pjevat ću imenu Gospodina Svevišnjeg!
Evanđelje: Mt 1, 1-16.18-23
Što je u njoj začeto, od Duha je Svetoga.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon. Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine, Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel — što znači: S nama Bog. Riječ Gospodnja.
Promišljanje:
Početak Matejeva evanđelja koji se čita na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije govori o začeću i o rađanju (Mt 1,1-23). Mala Gospa našem je glavnom gradu Zagrebu posebice važna jer dolaze dani kad krećemo na zavjetno godišnje hodočašće u Mariju Bistricu. Moj Zagrebe, pođi k Majci Kristovoj koju zazivaš kao svoju Kraljicu i Zaštitnicu! Dođite, dođite!
Današnje poznato Evanđelje, koje nabraja imena otaca i majki tijekom stoljeća, podsjeća nas na početak Prve Knjige Ljetopisa u Starom zavjetu gdje se punih deset poglavlja nižu rodoslovlja. Matejevo evanđelje ističe kako Bog strpljivo čeka puninu vremena. Šesterostruki niz od biblijski savršenih sedam naraštaja povezuje Abrahamov izlazak (Mt 1,2) i Kristov dolazak (1,16).
Premda se u patrijarhalnom svijetu Istoka u tom nizu ne spominje Marijino rođenje, na današnji se blagdan posebno sjećamo kako nam je rođendan Božji dar. Svjesni smo da je svaki čovjek koji je rastao i napredovao, te postao velik pred Bogom i pred ljudima (usp. Lk 2,52), najprije bio, recimo to tako, “mali čovjek”. Započeo je život kao sićušni zametak pod srcem majke, od majke je rođen. Najprije je bio – dijete. Velika Gospa najprije je bila Mala Gospa. Naravno da se u nizu biblijskih očeva svaki put misli na majku kad god se spominje rađanje jer ona je pritom na djelu. Osim toga u tom, nazovimo ga, muškom popisu, Marija je (Mt 1,16), nakon Tamare (1,3), Rahabe i Rute (1,5) te Urijine žene (1,6), peta po redu. U Starom zavjetu za svaku od četiri strane svijeta po jedna.
Evanđeoska šutnja o Marijinu rođenju najbolje nam pomaže da još jednom i još bolje shvatimo koliko je važan onaj najveći dio Kristova života. Skroviti život Isusov, koji je toliko u skladu s naravi njegove Majke, sadrži i ono odsudno mladenačko sazrijevanje, odrastanje kada je bio pokoran Josipu i Mariji (Lk 2,51) i napredovao je u mudrosti, dobi i milosti (2,52).
Slijedi li svjesno opis u Matejevu evanđelju epizodu iz drevne povijesti, kad je u doba biblijskih Sudaca Samsonova majka posve definirana kao “Manoahova žena”, to je njezin identitet (Suci 13,2)? Ni ime joj se ne spominje, ali njezina je uloga ključna. U Matejevu opisu Mt 1,18-23 Josip je u središtu pozornosti, Marija kao da je u pozadini – zaručnica (Mt 1,18) i, prema anđelovu nalogu, Josipova žena (Mt 1,20), ali dakako ona je u blagoslovljenu stanju i čeka mesijansko Dijete. Josip je na mukama kad mu zaručnica, trudna, odlazi u udaljeno Judejsko gorje na tri mjeseca (Lk 1,39). On nadvladava napast da slijedi svoju ljudsku misao o tome da je potajice napusti (Mt 1,19) i sluša što glasnik Gospodnji zapovijeda (Mt 1,20.24). Zasigurno Josip će, kao muže njezin (2x ἀνὴρ Mt 1,16.19), pružiti Mariji sigurnost, društveni identitet i položaj.
Evanđelje na Malu Gospu utjeha je, ohrabrenje i poticaj koji bodri sve nas današnje ljude, napose mlade, koji se iz mnogih razloga boje, nesigurni su, odbijaju ili odgađaju sklopiti brak. Božja je poruka: Ne boj se uzeti k sebi ženu svoju! Ne boj se primiti u svoj život svojega muža! Ovo je Evanđelje radosna vijest koju odmah razumiju sve majke: već u njezinoj utrobi, od prvoga časa na djelu je Božji Duh (usp. Mt 1,20). Novo, drugo, tijelo djeteta razvija se pod njezinim srcem.
Iz cijele povijesti starozavjetnih likova osobito se ističe Ahaz (Mt 1,9) koji je odbio Božju ponudu (Iz 7,12), ali je Bog ipak preko Izaije dao svoj znak (Iz 7,14). Usred velesila, koje se dižu jedna na drugu u 8. stoljeću prije Krista, Bog kao svoj odgovor naviješta rođenje jednoga djeteta.
Je li to tumačenje u novozavjetnom izvještaju (Mt 1,22s) dio spasonosnoga sna koji Josipu rasvjetljuje kako stvari stoje? Svakako, tek nakon toga opisano je da se Josip budi i ustaje (Mt 1,24). Anđeo mu tumači: sve što se zbilo – i začeće po Duhu Svetom, i tvoje misli, i rođenje koje će doći, i ime koje ćeš, Josipe, dati – sve to ispunja što je Bog davno navijestio (usp. Mt 1,22). Sada je posve jasno. Emanuel – Mesija kojemu će Josip dati ime nije neki vojni ili politički spasilac, nego on je Bog s nama koji nas, svoj narod, izbavlja od naših grijeha (Mt 1,21). Rođenje njegove Majke jest kao zvijezda jutarnja koja najavljuje slavni, spasonosni dan!
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
