Noseći svoj križ, uzađe on na mjesto zvano … Golgota, gdje ga razapeše, is njim drugu dvojicu, s jedne je druge strane, au sredini Isusa.
Ivan 19,17.18
To je mjesto koje je ljudski rod dao Isusu iz Nazareta: između dvojice zločinaca, i to u samoj sredini, kao da je On najgori među njima.
„Da ovaj nije zločinac, ne bismo ga tebi predali“, odgovorile su Židovske vođe kad se rimski upravitelj Pilat raspitivao za što ga optužuju ( Ivan 18,30 ).
To je, također, mjesto koje mu je Bog odredio u svojoj odluci. Njegov križ bio je središte onoga što se događalo na Golgoti. „I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin čovječji, da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni. Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni“ ( Ivan 3,14-16 ).
Shodno tome, križ svakoga prisiljava da osobno donese odluku. Uzimam li poruku križa ozbiljno ili je odbacujem? Ako je odbacujem, smatram li je ludošću? Ako pak je prihvaćam, tada je ona Božja sila za mene (vidi: 1. Korinćanima 1,18 ).
Jedan od dvojice zločinaca ustrajao je u svom odbacivanju te u vječnost otišao u tome stanju: neizmiren s Bogom. Drugi je prihvatio ponudu Gospodina Isusa, priznao je svoju krivnju te je svoju sudbinu prostodušno povjerenjem predao u ruke svoga Otkupitelja. Toga istoga dana ušao je s Kristom u raj.