U današnjoj vrijeme svi koju vjeruju i čitaju Bibliju trebao biti poput apostola Pavla koji je narodu govorio o Isus i pozivao sve one koji nisu napravili dobar odnos sa Gospodinom da to sad učine.
Slušatelji pred kojima je Pavao propovijedao oproštenje grijehâ po vjeri u Gospodina Isusa Krista pripadali su dvjema skupinama, Židovima i poganskim narodima.
Židovi su bili u odnosu s Bogom više od dvije tisuće godina. Oni su bili Njegov narod i posjedovali su spise Starog zavjeta, koji su ukazivali na Krista. No kada se On pojavio, nije odgovarao predodžbi koju su imali o Njemu. Odbacili su ga se ogorčenom mržnjom okomili na Njegove glasnike. Smetalo im je to što nisu bile priznate njihove religijske zasluge.
Neznabošci, u drugu ruku, nisu znali gotovo ništa o jedinom istinskom Bogu. Tumarali su u tami nadajući se da će ga naći, premda On „nije daleko ni od jednoga od nas“ ( Djela 17,27 ). Misao o Isusu Kristu im je bila potpuno strana; stoga su oni postupali s prezirom.
Danas se još uvijek propovijeda oproštenje grijehâ po vjeri u Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista. No ta poruka koristi samo onima koji uvide da su pred Bogom grešnici nesposobni otkupiti sami sebe. Stoga nitko ne bi trebao putem vanjskih religijskih oblika ili nevjerojatno biti spriječen u tome da prihvati dobru vijest spasenja koju Bog iznosi ispred nas; jer „strašno je upasti u ruke Boga živoga“ ( Hebrejima 10,31 ). Ali tko god potraži utočište u Isusu Kristu, može znati da nas „krv Isusa Krista, Sina njegova, čist od svakoga grijeha“ ( 1. Ivanova 1,7 ).
Mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, Grcima ludost, a onima koji su pozvani … Božju silu i Božju mudrost.
