Misao iz Evanđelje Dana
Dok živimo u duhu evanđelja naše duše rastu. Više se daje onima koji imaju puno.
To nije podlost od strane Boga – Bog želi dobro za sve nas. Kada dajemo ono što jesmo i što imamo, u službi Gospodinu, primamo više nego što dajemo. Ništa što je dano nije protraćeno u Božjim rukama.
ČITANJA:
od dana: 2 Mak 7,1.20-31; Ps 17,1.5-6.8.15; Lk 19,11-28
XXXIII. tjedan kroz godinu Srijeda, 22. 11. 2023.
Sv. Cecilija, djevica i mučenica
Spomendan
IMENDANI:
Cecilija, Benigna, Dobrila
Prvo čitanje:
2 Mak 7, 1.20-31
Stvoritelj svijeta vratit će vam duh i život.
Čitanje Druge knjige o Makabejcima
U one dane: Uhvatiše tako i sedmoricu braće zajedno s njihovom majkom.
Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijaše majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veledušno je to podnijela zato što se ufala u Gospodina. Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osjećaja, ona je svoju ženstvenost oživljavala muškom hrabrošću. Govorila im je: »Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život, niti vam tkivo složila. Zato će vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade početak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima.«
Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je riječima nazrijevao porugu. Kako je najmlađi još živio, on ga poče ne samo riječima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da će ga obogatiti i usrećiti, sprijateljit će se s njim i povjerit mu visoke službe ako se odrekne pradjedovskih predaja. Kako mladić za to nije ništa mario, kralj dozove majku i uze je nagovarati neka mladiću savjetuje da sebi spasi život. Poslije duga nagovaranja pristala je da savjetuje sina. Sagnula se k njemu pa je, zavaravajući okrutnog silnika, ovako progovorila jezikom svojih otaca: »Sinko moj, smiluj se meni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te othranila i podigla do sadašnje dobi i odgojila. Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima, i znaj da je sve to Bog načinio ni od čega, i da je tako nastao i ljudski rod. Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braće i prihvati smrt, da te s tvojom braćom u vrijeme milosti opet nađem!«
Tek što je svoje dorekla, mladić reče: »Što čekate? Ne pokoravam se kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona, što ga našim očima dade Mojsije. A ti, začetniče svake zloće protiv Hebreja, nipošto nećeš izbjeći ruci Božjoj.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 17, 1.5-6.8.15
Pripjev: Kad se probudim, Gospodine, naužit ću se pojave tvoje.
Počuj, Gospodine pravedni,
i vapaj mi poslušaj,
usliši molitvu iz usta iskrenih!
Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze,
ne zasta mi noga na putima tvojim.
Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišiti:
prikloni mi uho i čuj riječi moje.
Čuvaj me ko zjenicu oka,
sakrij me u sjenu krila svojih,
a ja ću u pravdi gledati lice tvoje,
i kad se probudim,
naužiti se pojave tvoje.
Evanđelje:
Lk 19, 11-28
Zašto nisi uložio moj novac u novčarnicu?
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Kaza Isus prispodobu — zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje. Reče dakle:
»Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: ‘Trgujte dok ne dođem.’ A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: ‘Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.’«
»Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili.«
»Pristupi prvi i reče: ‘Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.’ Reče mu: ‘Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!’ Dođe i drugi govoreći: ‘Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.’ I tomu reče: ‘I ti budi nad pet gradova!’
»Treći, opet, dođe govoreći: ‘Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.’«
»Kaže mu: ‘Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.’ Nato reče nazočnima: ‘Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.’ Rekoše mu: ‘Gospodaru, ta već ima deset mna!’ ‘Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A moje neprijatelje — one koji me ne htjedoše za kralja — dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!’«
Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.
Riječ Gospodnja.
Razmatranje:
STRAH KAO IZGOVOR ZA LIJENOST
Do tog konačnog obračuna sluge moraju odgovorno upravljati s gospodarevim blagom, imanjem. Sve cilja, sve smjera prema trećemu sluzi koji, premda nije učinio ništa loše, nije spiskao, nije prokockao imanje svoga gospodara, ipak zavrjeđuje da ga gospodar oslovi sa: Zli slugo! U čemu je njegova krivnja? On se od svoga gospodara u srcu odvojio, distancirao, odmaknuo. Njega je samo strah, u njemu nema povjerenja, njemu je vlastiti gospodar stranac, on jest i ostaje prema njemu na veliku odmaku. I jer smatra svoga gospodara strogim, i s njime se postupa na kraju veoma strogo.
Čini se kao da gospodar i za nagrade ali i za kažnjavanja postupa samovoljno. Zahtijeva, traži ono što zapravo i nije tražio – barem ne izričito. Može biti donekle sretan da je ovaj treći sluga sačuvao netaknuto blago. Ali gospodar upravo zbog toga nije sretan. On je očekivao kamate, očekivao je da sluga založi ili uloži novac, da stekne s njime novi kapital, kao ona druga dvojica. Zato i nagrađuje one koji su uložili s dobitkom, dvostrukim. Stoga mora biti veoma strog prema onome koji prema njegovim kapitalističkim mjerilima nije ništa učinio, koji je zakazao. I već na samome početku kao da zna što koji od njih može, pa ovome trećemu povjerava samo jedan novčić. Unaprijed želi isključiti poslovni rizik ili burzovni slom kod nespretna sluge.
Prema predloženoj slici Bog je nešto kao nadbankar, tu vlada zakon ponude i tržišta. Nema tu samilosti. To sluga upravo i zna. Zna da je gospodaru stalo samo do profita, dobitka, pod svaku cijenu. Stoga plaši ići u bilo kakav oblik investicije ili rizika. Zna da gospodar žanje gdje nije sijao, zgrće gdje nije vijao. Upravo ga gospodar hvata u njegovoj riječi: Trebao je sijati da bi gospodar mogao požnjeti. Sluga je trebao imati makar malo mašte pa da umnoži povjereni kapital do njegova dolaska.
S čime gospodar računa kod nas, svojih slugu? Možemo reći, s našom zrelošću, odlučnošću, s našim povjerenjem. Vrijeme nam je ograničeno i ne smijemo ga potrošiti uludo. Treba se radikalno odlučiti. Sluga je trebao znati volju i narav svoga gospodara i prema tome djelovati. Slutiti što on očekuje. Ponekad se s očiju i usana odčitava volja. To je daleko više od pukih zapovijedi ili zabrana. Sluga treba činiti volju svoga gospodara. Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Vjera ne smije biti za nas neko sporedno zanimanje, nešto što se nas ne tiče. Bog od nas očekuje silne stvari u životu i svijetu. Odgovorni smo za talente koji su nam povjereni. Život nije nikakva čekaonica budućnosti gdje se nalazimo pred vratima čekajući da nam se otvore.
Jasno, gospodar zna da nisu jednake sposobnosti u svih, da ni snaga ni odvažnost nije kod svih ista. Ali što od nas očekuje? Barem povjerenje u njega i njegove dobre nakane s nama. Sluge moraju učiniti gospodareve želje svojim željama, moraju se jednostavno s njime poistovjetiti. Raditi kao da je on tu. Isus je to svojim životom jasno pokazao. Otac moj djeluje – i ja djelujem. Ono što čini Otac, to čini i Sin! (Iv 5,17.19). Isus preuzima na sebe rizik, on prepušta ljudima punu slobodu, nitko nije prisiljen. Svatko od nas tko se s Gospodinom upusti, mora biti spreman na rizik. Tko učini njegove želje i planove vlastitima, na pravom je putu.
I ako smo već svjesni – a morali bismo to biti – kako mi nismo gospodari svoje egzistencije, svoga života, nego da nam je sve samo povjereno, da raspolažemo samo povjerenim blagom i talentima, onda je na nama založiti se prema mogućnostima i sposobnostima izbiti iz života najbolje što se može. Dati se nositi sigurnošću kako je nad nama Ruka koja nas vodi, Oko koje nas prati i blagoslivlja. Oko će moje bdjeti nad tobom, veli se već u psalmima.
Iz usporedbe je jedno jasno: Suprotnost, opreka vjeri jest strah. Strah za sebe, strah pred strašnim gospodarom koji od čovjeka iziskuje nemoguće, naime, da činimo u svijetu Očeva djela. Strah da ne izgubimo ono nešto malo svojega, što ionako nije naše. A u pitanju plodotvornosti vjere, o rastu Božjega kraljevstva, najbolja je slika zrna koje umire i donosi plod. Tko se odrekne sebe i svoga života, tko investira svoj život u Božje djelo u svijetu, za Božju obitelj, ne samo da ne će izgubiti, nego će dobiti stostruko. Investirati u Božju Crkvu, Božje djelo!
Riječ Gospodnja Amen.
Autor: tumačenje :Fra Tomislav Pervan
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.