MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Luka nam je ispričao o Marijinoj posjeti Elizabeti – obje su bile presretne zbog druge. Sada čujemo za rođenje Ivana. Rođenje svakog djeteta prilika je za veliku radost i slavlje. Ivanovo rođenje ima dodatni značaj jer je on preteča Krista.
ČITANJA:
Mal 3,1-4.23-24; Ps 25,4-5ab.8-10.14; Lk 1,57-66
III. tjedan došašća Subota, 23. 12. 2023. Svagdan
IMENDANI:
Ivan, Ivon
NAPOMENA:
▪ Može se slaviti spomen sv. Ivana Kentijskoga, prezbitera, ali samo kao spomendan u povlašteno vrijeme.
PRVO ČITANJA
Mal 3, 1-4.23-24
Poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe Dan Gospodnji.
Čitanje Knjige proroka Malahije
Ovo govori Gospodin Bog:
Evo, šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već — govori Gospodin nad Vojskama.
Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska i tko će opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj Ijevačev i kao lužina bjeliočeva. I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava. Očistit će sinove Levijeve i pročistit će ih kao zlato i srebro, da prinose Gospodinu žrtvu u pravednosti. Tad će biti draga Gospodinu žrtva Judina i jeruzalemska kao u drevne dane i kao prvih godina. Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe Dan Gospodnji, dan velik i strašan. On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju.«
Riječ Gospodnja.
OPJEVANI PSALAM:
Ps 25, 4-5ab.8-10.14
Pripjev: Podignite glave, jer je blizu vaše otkupljenje.
Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj.
Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
Sve su staze Gospodnje ljubav i istina,
za onog koji čuva Savez njegov i propise.
Prisan je Gospodin s onima koji ga se boje
i Savez svoj objavljuje njima.
EVANĐELJE:
Lk 1, 57-66
Rođenje Ivana Krstitelja
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca — Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa: »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji god su čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu ruka Gospodnja bijaše s njime.
Riječ Gospodnja.
EVANĐELJE DANA – Razmatranja
Rođenje svetog Ivana Krstitelja osvjetljava život Zaharije i Elizabete i sa sobom donosi radost i čuđenje rođaka i susjeda.
Ti su roditelji taj dan sanjali mnogo puta, ali više to nisu očekivali. Sasvim je moguće da se Zaharija osjećao napuštenim od Boga. Dugo je čekao. U svojoj mladosti i zrelosti molio je s vjerom za svoju obitelj, svoj narod, dolazak Mesije.
No, došlo je vrijeme kad mu je dosadilo čekati. Bio je zadovoljan provođenjem rituala koji su svojstveni njegovom svećeničkom radu, popraćenim molitvama, postovima i žrtvama. Ali sve radi bez puno vjere, beznadno, s malo ljubavi.
Gospodin ga je ostavio bez teksta tijekom cijele Elizabetine trudnoće. Devet mjeseci šutnje. Naučiti meditirati; naučiti gledati i razmišljati o prolasku Boga kroz svoj život; obnoviti ljubav.
Bog mu daje vrijeme da se nauči pouzdati i šutjeti pred Božjim otajstvom i ponizno i tiho promišljati njegovo djelovanje, koje se otkriva u povijesti ljudi i koje uvijek nadilazi našu maštu. Zaharija doživljava da s Bogom nije ništa nemoguće.
Današnje Evanđelje zaustavlja se u trenutku davanja imena djetetu. Elizabeta odabire ime neobično za obiteljsku tradiciju. Zaharija potvrđuje taj izbor zapisujući ga na pločicu: “Ivan mu je ime.”
Rođenje svetog Ivana Krstitelja okruženo je čudom, iznenađenjem, radošću i zahvalnošću. Ljudi su bili napadnuti svetim strahom Božjim „a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji god su čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?«“
I mi se možemo zapitati kakva je naša vjera: Je li to uobičajena vjera, koja ispunjava djela pobožnosti, revna? Jesam li poput Zaharije, osobe koja je umorna od čekanja, zaljubljena? Imam li osjećaj čuđenja kad vidim Gospodnja djela u svom životu i u životu drugih? Jesam li otvoren za iznenađenja od Boga?
Kao i Zahariji, i nama treba vrijeme tišine, da naučimo meditirati, naučimo gledati i promišljati Božja čudesa, da svaki dan obnavljamo svoju ljubav.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.