Današnjoj evanđelje naš poziva na hrabroj vjere i snagu u njega. Sv. Petar je glavna uloga u događaju kada se sam ponudio da dođe do Isusa, ali ipak se uplašio u vodi i počeo tonuti Isus ga je uhvatio za ruku i izvukao.
Ponekad i mi znamo pasti u vjeri osobito kad nas zategne razni problemi ili neka panika, kad se to dogodi zazovi Isusa i on će ti pružiti ruku i izvući čete iz tvojih nevolja i kazati će ti ” Ne bojte se ” Budi hrabar u svemu i kad nekad nije lagano tu je Gospodin koji sve rješava.
Strah. Jesi li ga osjetio?
Ima malo stvari koje nas mogu kontrolirati tako duboko kao pravi strah. Možemo se bojati mnogih stvari, čak i onih za koje znamo da su dobre poput: obveze, osobe, krivnje, boli. Možemo se bojati nepoznate budućnosti, svjetskih događaja, da ćemo biti povrijeđeni od nekoga, poniženja, financijskih okolnosti ili iznenadne smrti.
Bog zna da smo strašljiva stvorenja. Zbog toga nam se, kad god dođe k nama, prvo obraća riječima: „Ne boj se“. Te tri riječi ponavljaju se oko dvjesto puta u Svetom pismu. Njihov je cilj probuditi u nama pouzdanje i povjerenje – ali prije svega vjeru.
Sjetite se apostola u njihovoj krhkoj ribarskoj lađi, usred jake oluje na galilejskom moru. Oni su u strahu, čak prestravljeni, zbog oluje. Hoće li preživjeti? Hoće li ikada više vidjeti svoje obitelji? Ali onda su vidjeli nešto teško za povjerovati, vidjeli su muškarca koji prema njima hoda po vodi. Je li moguće? Oni su čak više zaprepašteni tim prikazom nego olujom. Žele pobjeći od užasa, ali ne mogu.
Evanđelje Mt 14, 22-33)
I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše.
Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu.
Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«
Razmatranje riječ Božja
U svom životu na zemlji Isus je uvijek nalazio vremena za molitvu, čak i kad su se planovi činili složenima. U prizoru kojem danas svjedočimo, vidi se kako, božanskim lukavstvom, zapovijeda učenicima da uđu u čamac i pređu mu, dok on otpušta mnoštvo. Ali njegova je istinska želja bila biti nasamo sa svojim Ocem.
Da bismo to mogli prvo što je potrebno jest to da se približimo Bogu, kako bi Bog se on približio nama (Jak 4,8). Doista, da bi se Bog mogao približiti nama potrebno je da mu dadnemo svoj pristanak, da krenemo njemu ususret, kako bi onda, poštujući našu slobodnu volju, mogao činiti čudesa u našem životu.
Približavajući se Bogu, ne možemo a da ne osjetimo njegovu prisutnost i blizinu, tada vjerujemo da ono što nam se čini nemogućim uz njega postaje mogućim. Stoga, poput Petra, približimo se Bogu, da bi se on mogao približiti nama pružajući svoju ruku kako bi nam pomogao da hodimo valovljem našega života.
Treće čemu nas danas Isus uči jest to da svoj pogled ne fokusiramo na životne oluje koje nas satiru, već da svoj pogled, optikom vjere, usmjerimo prema Bogu. To je ono što je zatražio i od Petra. Kada je Petar spazio jak vjetar preplašio se i posumnjao.
Zbog toga ga Isus prekorava. I mi se tako lako možemo preplašiti vjetra koji nam se približava. Možda je to vjetar bolesti, vjetar problema u braku i obitelji, vjetar nezaposlenosti, vjetar kušnje i raznih poteškoća u razlučivanju putova kojima trebamo ići. Međutim, Isus od nas traži vjeru jer da bi Bog činio velike stvari u našem životu potrebno je vjerovati. Vjeruješ li da to mogu učiniti?
Da, Gospodine, vjerujem (usp. Mt 9,28). Molimo Gospodina svakoga dana da umnoži našu vjeru kako bismo pred snažnim vjetrovima ostali na nogama oslanjajući se na Krista koji je naš čvrsti oslonac, koji nam daje svoje rame da bi nas podupro kako ne bismo potonuli i pali.
Stoga dok plovimo svojom lađom kroz ovaj život ne zaboravimo ostaviti mjesta za Isusa, jer primajući njega u svoju lađu činimo ju prostranom. Tada će u njoj biti dovoljno mjesta za svakoga tko se nađe na našem životnom putovanju, a ujedno činimo ju sigurnom od svih mogućih vjetrova i oluja koje nas mogu zadesiti. Stoga zahvalimo danas Gospodinu što se odaziva na naš vapaj: Gospodine, spasi, pomozi i tako nam ponovno pokazuje kako nas je stvorio iz ljubavi i za ljubav, odnosno kako nas je stvorio za sebe.
U trenucima tame, u trenucima sumnje, u trenucima straha, molimo se našem dobrom Učitelju za dar neustrašive vjere, vjere koja odbacuje sva oklijevanja i ispunjava nas mirom koji prkosi razumijevanju. Sjetimo se njegovih riječi utjehe i spasenja: „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“