Vjera se prepoznaje u djelima milosrđa
Hodajući kroz korizmeno vrijeme, susrećemo mnoge ljude – poznate i nepoznate, sretne i tužne, a među njima i one koje svijet često zaboravlja: siromašne, beskućnike, one koji nemaju dom ni obitelj. To je poziv na razmišljanje – ali i na konkretno djelovanje.
Nalazimo se u vremenu korizme – vremenu tišine, posta, molitve i dobrih djela. Hodamo gradskim ulicama, prolazimo pokraj različitih mjesta, a usput – susrećemo ljude koji nemaju ono što mi često uzimamo zdravo za gotovo. Ljude bez doma. Bez podrške. Bez topline obitelji.
Beskućnici i siromašni često žive u zapuštenim kutovima našeg društva, nevidljivi, zaboravljeni, prepušteni sami sebi. Ipak, upravo nas korizma poziva da ne zatvaramo oči pred njima.
Svaki kršćanin koji istinski živi svoju vjeru pozvan je – ne samo razmišljati o milosrđu – nego ga konkretno živjeti.
Isus nije zaobilazio siromašne. On je sjedio s njima, slušao ih, pomagao. On nije pitao tko su, odakle su, jesu li “zaslužili”.
On je jednostavno – ljubio. Ako smo i mi njegovi učenici, ako se nazivamo kršćanima, ne smijemo proći pokraj čovjeka u potrebi kao da ga nema.
Možda je to samo jedan topli obrok. Možda šalica kave, komad kruha, kolač. Možda riječ. Poziv za stol. Pogled pun poštovanja. Sve to može biti početak. Početak čovječnosti. Početak ljubavi. Početak istinske vjere.
Zato se danas pitamo: Kakva je moja vjera među siromašnima?
Jesam li spreman vidjeti Krista u onome tko nema ništa?
Napomena: Članak je autorski doprinos portalu Rastimo u vjeri, temeljen na stvarnim razmišljanjima i svakodnevnim susretima u duhu korizme