Što znači kad se čovjek više oslanja na druge i na sebe, nego na Boga?
Ovako govori Jahve: “Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, a srce svoje od Jahve odvraća!”
(Jer 17,5)
Riječi proroka Jeremije zvuče snažno i ozbiljno. Govore o čovjeku koji umjesto da se osloni na Boga, bira oslonac u ljudskoj snazi, u prolaznome, u onome što ne traje.
Uzdati se u čovjeka, u vlastitu pamet, moć, novac, utjecaj – to vodi razočaranju i duhovnom suhoći.
Zašto? Jer čovjek nije stvoren da bude sam sebi bog.
Kada srce zaboravi Boga i osloni se samo na zemaljsko, gubi temelj. U trenucima krize, bolesti, nepravde – tada se vidi koliko je naša snaga krhka. Tada, ako ne znamo gdje je naš izvor, lako tonemo.
Bog ne želi da budemo prokleti. On nas upozorava jer nas ljubi. Želi da mu vjerujemo, da se u Njega uzdamo, da mu predamo svoje srce. Jer onaj tko se pouzdaje u Gospodina, kako kaže dalje isti odlomak, “bit će kao stablo zasađeno uz vodu”.
Pouzdanje u Boga nije slabost – to je izvor prave snage.
Napomena: Sav sadržaj na portalu Rastimo u vjeri zaštićen je autorskim pravima. Kopiranje i dijeljenje dopušteni su isključivo uz navođenje izvora i link na originalni članak. Hvala na poštivanju.
