U vremenu kad se značenje braka sve više relativizira, Crkva nas podsjeća da je brak svet sakrament, ustanovljen od samog Boga.
Nije nastao kao društveni izum, već kao Božji plan za muškarca i ženu da zajedno odražavaju Božju ljubav.
Kršćanski brak je puno više od pravne zajednice. On je savez dviju duša koje se daruju jedno drugome, u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, sve dok ih smrt ne rastavi. To je put svetosti, put služenja, put praštanja i svakodnevnog umiranja sebi da bi drugo moglo živjeti.
Brak mala kućna Crkva
Crkva nas uči da je obitelj “mala kućna Crkva”, a muž i žena pozvani su da budu svjetlo jedno drugome i djeci koju im Bog povjeri. Kroz zajedničku molitvu, sakramente i život u vjeri, kršćanski brak postaje živi znak Božje prisutnosti.
“Zato će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo.” (Post 2,24)
Temelji kršćanskog braka Temelj svakog svetog braka su tri stupa: vjernost, plodnost i nerazrješivost. Ljubav koja ne prolazi, otvorenost za život i trajna povezanost ne temelje se samo na osjećajima, već na milosti koju Bog daje supružnicima koji ga traže.
Brak nije uvijek lagan, ali je blagoslovljen
Svakom paru dolaze izazovi razlike, nesporazumi, bolesti, poteškoće. Ali brak je blagoslovljen kad supružnici znaju da nisu sami, kad se zajedno mole, kad traže snagu u Kristu. Ljubav tada raste, produbljuje se i postaje svjedočanstvo drugima.
Biti muž i žena u Kristu nije teret, nego dar. Kršćanski brak je mjesto gdje se svakodnevno uči ljubiti onako kako Bog ljubi nesebično, strpljivo, vjerno i bezuvjetno.
