U današnjem Evanđelju Isus se suočava s farizejima i pismoznancima koji više pažnje posvećuju izvanjskim pravilima nego istinskoj poslušnosti Bogu. Isus jasno poručuje da se prava vjera ne mjeri obredima i ljudskim propisima, nego srcem koje sluša i vrši Božju volju.
Prvo čitanje:
1Kr 8,22-23.27-30
Rekao si: »Tu će biti moje Ime«, da uslišavaš molitvu naroda svojeg izraelskog.
U one dane: Salomon stupi, u nazočnosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Gospodnji, raširi ruke prema nebu i reče: »Gospodine, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije sličan ni na nebesima ni dolje na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kroče pred tobom svim svojim srcem.«
»Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji?
Ta nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio! Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge, Gospodine, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upućuje!
Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reče: ‘Tu će biti moje Ime’. Usliši molitvu koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu. I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti.«
Psalam:
84,3-6a.8a.11
Kako su mili stanovi tvoji, Gospodine nad Vojskama!
Duša mi gine i čezne
za dvorima Gospodnjim.
Srce moje i moje tijelo
kliču Bogu živomu.
I vrabac sebi log nalazi,
i lastavica gnjezdašce
gdje će položiti mlade svoje:
a ja žrtvenike tvoje, Gospodine nad Vojskama,
Kralju moj i Bože moj!
Blaženi koji prebivaju u Domu tvome
slaveć te bez prestanka!
Blaženi kojima je pomoć u tebi,
snaga im raste od časa do časa.
Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim
bolji od tisuću drugih.
Volim biti na pragu Doma Boga svoga
nego boraviti u šatorima grešnika.
Evanđelje:
Mk 7,1-13
U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku.
A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca.
Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa:
Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene.
Uzalud me štuju naučavajući nauke uredbe ljudske.
Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.« Još im govoraše: »Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju: I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni.
A vi velite: ‘Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude ‘korban’, to jest sveti dar, takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite.«
Komentar Evanđelja
Isus ne odbacuje Zakon, nego razotkriva opasnost da se Božja zapovijed zamijeni ljudskom tradicijom. Farizeji su brižno čuvali vanjsku čistoću, ali su pritom zanemarili ono bitno – ljubav, poštovanje i odgovornost prema bližnjima.
Citirajući proroka Izaiju, Isus upozorava da se Boga ne može častiti samo riječima i obredima, dok je srce daleko od Njega. Prava pobožnost nije u pranju ruku, nego u čistoći savjesti, u vjernosti zapovijedima i u ljubavi koja se konkretno živi.
Ovo Evanđelje snažno progovara i današnjem čovjeku. Postoji opasnost da se vjera svede na naviku, običaj ili formu, dok se zaboravlja njezina snaga da mijenja život. Isus nas poziva da preispitamo vlastito srce: živimo li vjeru izvana ili iznutra?
Poruka za danas
Bog ne traži savršen obred, nego iskreno srce.
Ne pita koliko znamo o vjeri, nego koliko je živimo.
