Uoči svetkovine Velike Gospe, 15. kolovoza, mnogi će vjernici već večeras krenuti pješice prema marijanskim svetištima. Za neke je to tradicija koja traje godinama, za druge zavjet, zahvala ili posebna molitva koju žele donijeti pred Blaženu Djevicu Mariju.
Na cestama će se tako ponovno moći vidjeti skupine hodočasnika koje iz gradova i okolnih sela satima pješače prema svojim odredištima. Među poznatim odredištima u Slavoniji posebno mjesto zauzima Aljmaš, no vjernici će krenuti i prema drugim crkvama i marijanskim svetištima. Mnogi polaze navečer ili tijekom noći kako bi do jutra stigli na odredište. Upravo zbog višesatnog hodanja, mraka i prometa važno je uz duhovnu pripremu misliti i na sigurnost.
Hodočašće počinje molitvom, ali i odgovornom pripremom
Pješačko hodočašće može biti prekrasno duhovno iskustvo. Koraci postaju molitva, umor se može prikazati za određenu nakanu, a put proveden s drugim vjernicima prilika je za razgovor, molitvu krunice i tišinu pred Bogom.
Ipak, osobito kada se hoda noću uz prometnice, sigurnost mora biti na prvome mjestu. Hodočasnici trebaju biti što uočljiviji vozačima. Reflektirajući prsluk ili drugi reflektirajući elementi iznimno su važni, a korisno je imati i baterijsku svjetiljku ili čeonu lampu.
Za višesatno hodanje potrebno je ponijeti dovoljno vode, osobito zbog ljetnih temperatura. Dobro je imati laganu hranu koja se jednostavno nosi, primjerice sendvič, voće ili manji međuobrok.
Obuća bi trebala biti udobna i već korištena. Dugo hodočašće nije najbolje vrijeme za isprobavanje potpuno novih tenisica jer žuljevi nakon nekoliko kilometara mogu ozbiljno otežati nastavak puta.
Dobro je ponijeti i napunjen mobilni telefon, prijenosnu bateriju, osobne dokumente, nešto novca, osnovni pribor za žuljeve te lijekove koje osoba redovito koristi. Lagana kabanica također može dobro doći ako se vremenske prilike promijene.
Ako se ide u skupini, važno je ostati zajedno i paziti jedni na druge. Ako se netko osjeti iscrpljeno, slabo ili loše, ne treba nastavljati hodanje pod svaku cijenu. Hodočašće nije natjecanje.
Neka svaki korak prema Mariji vodi još bliže Isusu
Iako je potrebno pripremiti ruksak, možda je još važnije pripremiti srce.
Prije polaska dobro je odrediti nakanu zbog koje se hodočasti. Netko će hodati moleći za svoju obitelj, netko za bolesnu osobu, pomirenje, posao ili oslobođenje od određene životne teškoće. Drugi će krenuti jednostavno iz zahvalnosti za primljene milosti.
Na putu se može moliti krunica, razgovarati s Bogom ili dio puta provesti u tišini. Kada noge postanu teške, upravo tada hodočašće dobiva posebno značenje. Svaki korak može postati jednostavna molitva: „Marijo, vodi me svome Sinu.“
Velika Gospa podsjeća nas da Marija čovjeka nikada ne zadržava kod sebe, nego ga vodi Kristu.
Zato cilj hodočašća nije samo prijeći desetke kilometara i stići do svetišta. Pravi cilj jest doći pred Boga otvorenijega srca nego što smo ga imali kada smo krenuli.
Dok će se večeras i tijekom noći na cestama prema Aljmašu i drugim svetištima pojavljivati hodočasnici, potrebna je i posebna pažnja vozača. Ako ugledate skupinu ljudi uz cestu, smanjite brzinu, povećajte razmak i budite posebno oprezni prilikom mimoilaženja.
A svima koji kreću pješice neka put bude siguran, molitva iskrena, a dolazak pred Marijin lik trenutak u kojem će Bogu predati sve ono zbog čega su krenuli.
