Pitanje što se događa nakon smrti prati čovjeka kroz cijeli život, iako ga često pokušavamo odgoditi ili potisnuti. Kada izgubimo nekoga koga volimo ili se sami suočimo s prolaznošću, postajemo svjesni da zemaljski život ima svoj završetak.
Kršćanska vjera, međutim, na smrt ne gleda kao na potpuno nestajanje čovjeka. U središtu naše nade nalazi se Isus Krist, raspeti i uskrsli Gospodin. Njegovo uskrsnuće govori nam da grob nema posljednju riječ i da je čovjek stvoren za zajedništvo s Bogom koje nadilazi granice zemaljskog života. Zato pitanje smrti za vjernika nije samo pitanje kraja, nego i pitanje susreta: jesmo li svoj život otvorili Bogu i jesmo li spremni za vječnost?
Tijelo umire, ali kršćanska nada ne završava na grobu
Kada nastupi smrt, ljudsko tijelo prestaje obavljati svoje životne funkcije. Srce prestaje kucati, cirkulacija se zaustavlja, a nakon toga započinju prirodni procesi koji pripadaju tjelesnoj smrti. Medicina može vrlo detaljno opisati što se u tim trenucima događa s organizmom, ali time ne daje konačan odgovor na pitanje čovjekove vječne sudbine.
Čovjek nije samo skup stanica, organa i kemijskih procesa. Kršćanska vjera govori o čovjeku kao jedinstvu tijela i duše te uči da smrt nije potpuno uništenje ljudske osobe.
Upravo zato kršćanska nada ne počiva na pokušaju da se smrt zaniječe. Ona počiva na Kristu koji je prošao kroz smrt i uskrsnuo.
Isusove riječi: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će“ (Iv 11,25) donose jednu od najsnažnijih poruka Evanđelja. Krist ne obećava da ćemo izbjeći tjelesnu smrt, nego nam otvara put prema životu koji smrt više ne može uništiti.
Zbog toga groblje za kršćanina nije samo mjesto tuge. Ono je također mjesto molitve i nade. Kada molimo za pokojne, izražavamo vjeru da ljubav i zajedništvo u Kristu nadilaze ono što možemo vidjeti svojim očima.
Što nas čeka nakon smrti?
Katolička vjera uči da nakon smrti slijedi osobni sud pred Bogom. Čovjek tada dolazi pred istinu vlastitoga života i prima ono što odgovara njegovu odnosu prema Bogu.
Crkva govori o nebu kao konačnom zajedništvu s Bogom, o čistilištu kao konačnom očišćenju onih koji umiru u Božjoj milosti, ali još trebaju očišćenje, te o paklu kao konačnoj odijeljenosti od Boga koja je povezana sa slobodnim i ustrajnim odbacivanjem njegove ljubavi.
To nisu teme kojima bi cilj trebao biti stvaranje panike. One nas podsjećaju koliko je ozbiljan i dragocjen život koji nam je darovan. Naše odluke, ljubav, oproštenje, odnos prema bližnjima i odnos prema Bogu imaju značenje.
Kršćanska vjera također ispovijeda uskrsnuće tijela. Naša nada, dakle, nije samo u nekakvom neodređenom nastavku postojanja. Vjerujemo u uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka, kako ispovijedamo u Vjerovanju.
Isusovo uskrsnuće temelj je te nade. Sveti Pavao snažno povezuje naše uskrsnuće s Kristovim: ako je Krist uskrsnuo, smrt više nije konačni gospodar čovjeka.
Iskustva bliska smrti nisu temelj naše vjere
Povremeno se pojavljuju svjedočanstva ljudi koji su preživjeli zastoj srca ili druga stanja opasna po život. Neki opisuju svjetlost, mir, osjećaj izlaska iz tijela ili vrlo živopisna iskustva.
Takva iskustva mogu biti zanimljiva medicini, psihologiji i istraživačima svijesti, ali kršćanin svoju vjeru u vječni život ne treba graditi na njima. Znanost još istražuje kako fiziološki i neurološki procesi tijekom teških zdravstvenih stanja mogu utjecati na ljudsku svijest i sjećanje.
Naša sigurnost ne proizlazi iz nečijeg iskustva na granici života i smrti, nego iz Isusa Krista.
Uskrsli Krist srce je kršćanske poruke. On nam pokazuje da Bog čovjeka nije stvorio za besmisao i ništavilo, nego za život s njime.
Zato je važnije od pitanja „Što ću vidjeti kada umrem?“ postaviti pitanje: „Kako danas živim pred Bogom?“
Ne trebamo čekati posljednje trenutke života kako bismo se vratili Gospodinu. Danas možemo oprostiti. Danas možemo tražiti oproštenje. Danas možemo otići na ispovijed, vratiti se molitvi, učiniti dobro čovjeku pokraj sebe i ponovno staviti Krista u središte života.
Smrt nas podsjeća da vrijeme nije beskonačno. Evanđelje nam, međutim, govori nešto još snažnije: Božja ljubav i obećanje vječnoga života veći su od smrti.
