Marijina vjera nije bila vjera života bez pitanja, boli i neizvjesnosti. Bila je to vjera čovjeka koji je dopustio Bogu da uđe u njegove planove i potpuno ih promijeni. Kada je Marija čula Božji poziv, nije znala sve što će je čekati. Nije mogla unaprijed vidjeti Betlehem, bijeg u Egipat, godine Isusova skrovitog života niti trenutak kada će stajati pod križem svoga Sina.
Ipak, učinila je ono što je često najteže učiniti povjerovala je Bogu više nego vlastitim strahovima. Upravo zato Marija ostaje snažan primjer svakom vjerniku. Ona pokazuje da prava vjera nije samo izgovaranje molitava kada nam je dobro, nego pouzdanje u Boga i onda kada ne znamo kamo nas vodi. Biti vjernik poput Marije znači naučiti izgovoriti svoje „da“ Bogu, ne samo riječima nego cijelim životom.
Vjera počinje povjerenjem, a ne potpunim odgovorima
Kada anđeo Gabrijel dolazi Mariji i naviješta joj da će postati Majkom Isusovom, pred njom se nalazi nešto što ljudskim razumom nije mogla potpuno objasniti. Marija pita kako će se to dogoditi, ali njezino pitanje ne završava odbijanjem Boga.
Nakon navještaja dolaze riječi koje otkrivaju dubinu njezine vjere: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.“
U toj kratkoj rečenici nalazi se velika škola kršćanskoga života.
Marija ne kaže: „Prvo mi pokaži kako će sve završiti pa ću onda vjerovati.“ Ne traži jamstvo da neće biti teško. Ne postavlja Bogu uvjet da njegov plan mora odgovarati njezinim željama. Ona mu se povjerava.
Upravo tu mnogi od nas vode svoju najveću duhovnu borbu. Želimo vjerovati, ali bismo prije toga htjeli znati što će se dogoditi. Želimo odgovor prije nego što napravimo korak. Molimo Boga da nas vodi, ali ponekad već imamo pripremljen put kojim bismo željeli da nas povede.
Marija pokazuje drugačiji put.
Vjera ne znači da ćemo uvijek razumjeti Boga. Vjera znači da ćemo mu ostati vjerni i onda kada još nemamo sve odgovore.
Koliko puta se čovjek pita: Zašto se ovo dogodilo? Zašto Bog šuti? Zašto moja molitva još nije uslišana? Zašto su se vrata za koja sam vjerovao da će se otvoriti zatvorila?
U takvim trenucima Marijin primjer postaje posebno važan. Ona nas podsjeća da Božja šutnja nije isto što i Božja odsutnost. Bog može djelovati i onda kada mi još ne vidimo što čini.
Marijino „da“ nije završilo u Nazaretu
Bilo bi lako govoriti o vjeri kada bi nakon jednog „da“ nestale sve poteškoće. Marijin život pokazuje upravo suprotno.
Njezino predanje Bogu vodilo ju je kroz trenutke velike radosti, ali i duboke boli. Od Betlehema i rođenja Isusa do trenutka kada ga je gledala razapeta na križu, njezina vjera prolazila je kroz kušnje.
Marija zato nije primjer samo onima koji doživljavaju lijepe trenutke s Bogom. Ona je blizu i čovjeku koji čeka, pati, ne razumije i plače.
Biti poput Marije ne znači živjeti bez problema. Znači ne napustiti Boga zbog problema.
To je vjera koja govori: Gospodine, ne razumijem sve, ali ostajem uz tebe.
To je vjera koja moli kada nema brzog odgovora.
To je vjera koja ne mjeri Božju ljubav prema tome koliko je trenutačno život lagan.
Marija nas također usmjerava prema Isusu. Njezina veličina nije u tome da zaustavlja pogled na sebi, nego upravo suprotno – cijelim svojim životom pokazuje prema Kristu.
Na svadbi u Kani izgovara riječi koje mogu postati program života svakoga kršćanina: „Što god vam rekne, učinite!“
Tu se nalazi srž vjere poput Marijine: slušati Krista i dopustiti da njegova riječ postane važnija od naših trenutnih želja.
Možda danas nećemo dobiti veliko poslanje poput Marijina. Ali svakoga dana dobivamo priliku izgovoriti mala „da“ Bogu.
Kada oprostimo iako smo povrijeđeni – govorimo „da“.
Kada ostanemo pošteni iako bismo prijevarom mogli nešto dobiti – govorimo „da“.
Kada pronađemo vrijeme za molitvu usred brojnih obveza – govorimo „da“.
Kada pomognemo čovjeku od kojega ništa ne možemo dobiti zauzvrat – govorimo „da“.
Kada se nakon pada ponovno vratimo Bogu – ponovno govorimo „da“.
Upravo od tih malih odluka nastaje život vjere.
Marija nas ne uči da moramo biti bez slabosti kako bi nas Bog mogao upotrijebiti. Uči nas da mu trebamo otvoriti srce. Bog ne traži od nas da unaprijed poznajemo cijeli put. Traži da mu vjerujemo dovoljno za sljedeći korak.
Zato biti vjernik poput Marije znači moći reći: „Gospodine, možda ne razumijem sve što dopuštaš u mom životu, ali želim ti vjerovati. Vodi me i nauči me prihvatiti tvoju volju.“
Takva vjera ne nastaje preko noći. Ona raste u molitvi, slušanju Božje riječi, sakramentima, kušnjama i svakodnevnom predanju.
A možda upravo danas Bog ne traži od nas veliki pothvat. Možda samo čeka jedno iskreno „da“.
Jer kada čovjek svoje „da“ stavi u Božje ruke, Bog od njega može učiniti mnogo više nego što smo sami mogli zamisliti.
