Jednom je neki francuski učenjak napisao: „Nadam se da nakon smrti ima nečega o čemu ne znam ništa. Nadam se da izvan vremena postoji sila koju, pojednostavljeno, možemo nazvati Bogom.“
Job, koji je živio prije više od četiri tisuće godina, izrazio se sasvim drugačije: „Ja znam da moj Otkupitelj živi.“ Nije se samo nadao, nego je znao da je njegov Otkupitelj živ. Premda nije znao Njegovo ime, on je unaprijed vidio da će Isus biti veliki Pobjednik, Spasitelj svih koji vjeruju u Njega.
Premda je imao bolnu kožnu bolest, mogao je reći: „Premda kasnije kožu moju i tijelo crvi unište, ipak ću u svome tijelu Boga vidjeti … ja ću ga vidjeti i moje će ga oči gledati, a ne druge“ (red. 27) . Za njega je uskrsnuće bilo čak i tjelesna stvarnost, koja će ga jednoga dana dovesti u Božju prisutnost.
Čovjek, pa bio on i filozof, ne može shvatiti što se događa nakon smrti. Razumski on može priznati da Bog postoji, ali u pogledu onostranog života uvijek ovisi o pretpostavci. Kako netko može vidjeti preko te granice, to jest smrti? Tako da prihvati ono što je o tome razotkrio Bog. Ovo su jedine mogućnosti: ili se uzdam u vlastite misli i ostajem neodlučan iu sumnji sve do trenutka kada budem napuštao ovaj svijet, ili pak prihvaćam ono što je Bog otkrio te po vjeri dobivam sigurnost.
Isus je zaista pobijedio smrt! On je živ, i to vječno, te daje vječan život onima koji se pouzdaju u Njega.
Jer ja znam da moj Otkupitelj živi i da će on u posljednji dan nad zemljom ustati. I premda kasnije kožu moju i ovo tijelo crvi unište, ipak ću u svome tijelu Boga vidjeti.
Da oslobodi (Isus Krist) one koji su zbog straha pred smrću sav svoj život bili podložni ropstvu.
