U Mateju 13 Isus iznosi dobro poznatu usporedbu o sijaču.
Sjeme je nepromjenjiva Riječ Božja s neba. Kultura i vrijednosti ovoga svijeta neprestano se mijenjaju od kulture do kulture i od generacije do generacije, ali Božja Riječ je vječna. Sjeme ponekad padne pored puta na kamenita mjesta ili trnje, i nikad ne urodi plodom.
Sjeme koje daje žetvu je sjeme koje ide u plodno tlo. Tamo Riječ ide duboko, korijenje duboko, a plod se množi.
Naravno, sijač i sjeme su kritični. Međutim, Riječ se može naviještati u istini; ali ako tlo nije u stanju primiti Riječ, nikada neće biti tridesetostruke, šezdesetostruke i stostruke žetve. Nakon prispodobe o sijaču i prispodobe o kukolju, Isus je otvoreno rekao svojim učenicima: “Onaj koji sije dobro sjeme je Sin Čovječji. Njiva je svijet, a dobro sjeme su sinovi kraljevstva. Kukolji su sinovi Zloga, a neprijatelj koji ih je posijao je đavao. Žetva je svršetak svijeta… Sin Čovječji poslat će svoje anđele i oni će pokupiti iz njegova kraljevstva sve uzroke grijeha i sve prekršitelje zakona i baciti ih u užarenu peć… Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega” (Matej 13,37-39,41-43, ESV).
Pojedinci se mogu svaki tjedan pojaviti u crkvi; oni mogu čuti biblijske poruke koje donose Božji ljudi, ali ako tlo srca nije meko, nježno i sposobno primiti Riječ, nikada neće biti ploda promijenjenog života.
Ono što stvara dobro tlo u srcu je kultura pokajanja. Nažalost, taj element često nedostaje zapadnoj crkvi i mnogim drugim mjestima u danima u kojima živimo. Kao vjernici, bitno je da njegujemo ozračje poniznosti, iskrene želje za Božjom Riječi i strahopoštovanja prema njegovoj prisutnosti kako bi tlo bilo meko. Starozavjetni proroci viču: “Razrušite ugar” (vidi Hošea 10:12; Jeremija 4:3). Na ispravnom tlu Bog može proizvesti nadnaravne rezultate. Kultura pokajanja stvorit će tlo koje može primiti Riječ i donijeti vječni plod.