Klanjanje nas podsjeća da smo stvorenja i da je Bog naš Stvoritelj koji zaslužuje svu našu pažnju i ljubav.
Klanjanje je temeljna vrsta molitve koja bi trebala biti dio duhovnog života svakog kršćanina.
To se ne odnosi samo na euharistijsko klanjanje , nego na sve vrste molitvenog klanjanja, kako unutar crkve tako i kod kuće.
U središtu klanjanja je Bog, a ne molitelj
U središtu klanjanja je Bog, a ne molitelj. Klanjanje je unutarnji stav cijeloga bića: strahopoštovanje pred Božjom veličinom, divljenje Božjim djelima, čežnja za upoznavanjem Boga i za prijateljstvom s njime… Moje mi srce govori: “Traži lice njegovo!” Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim (Psalam 27,8). U Starom zavjetu Jahve kaže Mojsiju: „Moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati“ (Knjiga Izlaska 33,18-23). Mojsije zaklanja lice (Knjiga Izlaska 3,6), Ilija zakriva lice plaštem (1. Knjiga o kraljevima 19,13), Ezekijel pada ničice (Ezekiel 1,28)… U Novom zavjetu Bog nam postaje posve blizak, u Isusu nam otkriva svoje lice, ali ostaje Bog pred kojim mudraci padaju ničice: klanjaju se bespomoćnom djetetu u jaslama (Matej 2,11). Pavao se ruši na zemlju kad ga pred vratima Damaska obasja svjetlost Uskrsloga Krista (Djela apostolska 9,2)…
Katekizam Katoličke Crkve daje kratak sažetak klanjanja u dijelu o molitvi:
Klanjanje je prvi stav čovjeka kojim priznaje da je stvorenje pred svojim Stvoriteljem. Uzvisuje veličinu Gospodina koji nas je stvorio i svemoguću moć Spasitelja koji nas oslobađa od zla.Ovo je važna vrsta molitve, jer nas podsjeća na naše mjesto u svijetu i pomaže nam spriječiti da budemo previše ponosni.
Ponekad smo u iskušenju da mislimo da smo “bogovi”, ali klanjanje ispravlja tu napast i tjera nas da gledamo na Stvoritelja svega.
Katekizam nastavlja svoj komentar o klanjanju :
Klanjanje je štovanje duha “Kralju slave”, tišina puna poštovanja u prisutnosti “sve većeg” Boga. Štovanje triput svetog i suverenog Boga ljubavi stapa se s poniznošću i daje sigurnost našim molitvama.
Bilo da smo kod kuće ili klečimo u kapeli, izazov smo obožavati Boga i diviti se njegovoj božanskoj veličini.
Po klanjanju postajemo veći
Bog je čovjeka učinio velikim, tek za malo manjim od anđela, kaže Biblija (Hebrejima 2,7; Psalam 8,6). U svojemu srcu čovjek nosi čežnju za većim od sebe. Ima potrebu pasti na koljena, priznati većega i jačega od sebe, i ako se ne bude klanjao Bogu i njemu davao slavu, klanjat će se samomu sebi ili nekom drugom čovjeku, ili pak nečemu što je sam stvorio… klanjat će se idolima koji su manji od njega i time će umanjivati samoga sebe. Upravo zato – da bi nas zaštitio od te opasnosti – Isus ponavlja ono što je već rekao prorok Baruh: „Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!“ (Matej 4,10; Baruh6,5).
