Bog Otac imenovao je svoga Sina da postane naš Veliki svećenik. Isus je upravo sada u slavi kao Čovjek i Bog u našu korist. Odjeven je u odjeću velikog svećenika i stoji pred Ocem zalažući se za nas, čak i dok pišem.
Bez sumnje, Otac ima veliko zadovoljstvo što mu je Sin s desne strane. Međutim, Biblija ne kaže da je Isus uzašao radi svoga Oca. Niti se kaže da je uzašao da povrati svoju slavu. Ne, Sveto pismo kaže da je Krist uzašao na nebo u naše ime kao Veliki svećenik. “Jer Krist nije ušao u rukotvorena svetinja, koja su preslika istinite, nego u samo nebo, da se sada pojavi pred Božjom nazočnošću za nas” (Hebrejima 9:24, NKJV).
Ivan je ugledao Isusa u njegovoj službi našeg Velikog svećenika u slavi. On piše da se Isus pojavio usred sedam svijećnjaka, koji predstavljaju njegovu Crkvu, i služio je među njima “…obučen u haljinu do nogu i opasan oko prsa zlatnim pojasom” (Otkrivenje 1:13).
U Starom zavjetu Bog nam je dao ilustriranu propovijed službe velikog svećenika (vidi Izlazak 30). Sve što je činio ilustriralo je Isusovo djelo i službu u slavi.
Između Svetinje i Svetinje nad svetinjama u tabernakulu bio je zastor, a neposredno prije ulaza u Svetinju nad svetinjama stajao je oltar od zlata, tri stope visok i osamnaest inča kvadratnih. Tamjan je stavljen na ovaj žrtvenik i gorio je cijelo vrijeme.
Velikom svećeniku je bilo naređeno da se brine za svjetiljke i fitilje. Svako jutro kad je ulazio u Svetinju da ih zapali, stavljao je tamjan na oltar. Žrtvenik je uvijek morao imati ugljevlje, kako se vatra nikada ne bi ugasila. Tamjan u Bibliji predstavlja molitvu, a vječno gorući tamjan na tom oltaru u Svetom mjestu predstavlja Isusove molitve dok je bio na zemlji.
Isus je neprestano molio ujutro i navečer; zapravo, Isus je rekao da nije učinio ništa a da to prije nije čuo od svog Oca u molitvi. Nije bilo dana u njegovom životu da Isus nije molio za svoje učenike (vidi Ivan 17:8-11).
