Mnogima je poznata usporedba o rasipnom sinu, o tome kako je protratio svoju baštinu živeći raspuštenim životom i kako je postao svinjar.
Ono što se zbilo prije toga od velikog je značaja. Počelo je tako što se odvratio od svoga oca, pod čijom se upravo osjećao nemirnim. Težio je za slobodom, to jest za vrijeme da postupa po svojoj volji. Zatraživši svoj dio baštine pokazao je koliko daleko je otišla ta otuđenost. Njegov otac za njega kao da je bio mrtav.
Nije svatko sličan rasipnom sinu u njegovom raspuštenom načinu života, ali u pogledu toga kako je kod njega sve počelo, svi smo mi poput njega. Grijeh je u tome što čovjek, kako bi živio vlastitim životom, izbjegava Božje upletanje i okreće mu leđa. Čovjek želi sâm upravljati, potpuno neovisno o Bogu i Njegovim mjerilima, i ne želi imati nikakva ograničenja. To rasipnog sina čini savršenim prikazom današnjeg čovjeka.
A kako postupa Bog?
Kao i onaj otac u usporedbi, On čovjeku daje slobodnu volju. On nam dopušta da sve što dugujemo Njemu upotrebljavamo za vlastite sebične interese: našu nadarenost, naše zdravlje i naš imetak. Bog tako čini zato da nas dovede do toga da iskustveno uvidimo da je život odvojenosti od Boga gorka i da ima loše posljedice.