Sveta Katarina Sijenska, jedna od najvećih mističarki i naučiteljica Crkve, odmalena je gajila duboku bliskost s Isusom.
Već kao dijete osjećala je Njegovu prisutnost na poseban način i razgovarala s Njim kao s najdražim prijateljem.
Samo sa sedam godina doživjela je prvo mistično viđenje, što je bio početak njezina iznimnog duhovnog puta. Njezin odnos s Kristom bio je živ i duboko osoban – zajedno su molili, razgovarali i dijelili trenutke tišine i ljubavi.
Euharistija je zauzimala posebno mjesto u njezinu srcu. Katarina je osjećala neizmjernu ljubav prema Isusu prisutnom u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Nakon pričesti često bi padala u duhovni zanos, a upravo tada, u molitvenom sabranju, primala je posebna nadahnuća i duboka otkrivenja o otajstvu Euharistije – najčišćem izrazu Božje ljubavi prema čovjeku.
Euharistija u očima mističarke
Za svetu Katarinu Sijensku, Euharistija nije bila tek obred ili simbol – bila je živa, otajstvena prisutnost samoga Boga.
Kao prava mističarka, tijekom svete mise doživljavala je nadnaravna viđenja: umjesto hostije u rukama svećenika, znala bi vidjeti maleno Dijete Isusa, ili pak ognjenu peć u koju svećenik ulazi u trenutku pričesti. Ponekad bi iz hostije izbijala silna svjetlost ili plamen – znak neizmjerne Božje ljubavi.
Krist joj je sam tumačio dubine sakramenta. Mogla je odmah razlikovati posvećenu hostiju od neposvećene, jer njezin duh je jasno prepoznavao prisutnost Božjeg Sina. Za nju Euharistija nije bila tek vjera – bila je stvarnost.
Jednom je u molitvi upitala Gospodina:
„Što je to Euharistija? Kako se Ti, svemogući Bog, daješ u tolikim komadićima kruha?“
A Isus joj je odgovarao ne samo riječima, nego i srcem – otkrivajući joj da se u svakoj posvećenoj hostiji nalazi cijeli On, u potpunosti, s istom ljubavlju i predanjem s kojim je visio na križu.
Krist u svakoj čestici
Isus joj je odgovorio da u tom „slatkom sakramentu“ vjernik prima svu Božju bit skrivenu ispod bjeline kruha. Otkrio joj je kako se njegova prisutnost u Euharistiji ne dijeli niti smanjuje: “Kao što se sunce ne može razdijeliti, tako se ni u Hostiji ne može razdvojiti Bog i čovjek. Čak i ako bi se hostija razlomila na tisuće dijelova u svakom je cijeli Krist, pravi Bog i pravi čovjek.
Kao što se zrcalo može slomiti, a slika se ipak u svakom dijelu jasno vidi, tako se ni moja prisutnost ne umanjuje dijeljenjem Hostije.”
Krist se usporedio sa svjetiljkom u kojoj gori vječna Božja vatra. Svaki vjernik dolazi s vlastitom „svjetiljkom“ sposobnošću da primi tu vatru. “Vatra je uvijek ista”, rekao je Isus Katarini, “ali ljudi primaju različito, ovisno o tome koliko ljubavi nose u sebi.
Svjetiljka se ne gasi dijeljenjem plamena, ali svaki donosi svoju mjeru onoliko koliko je njegovo srce spremno primiti.”
Kroz krštenje smo svi primili „fitilj“ vjere. No, ono što određuje intenzitet svjetla u nama jest ljubav. Ljubav je ta koja hrani plamen i otvara nas punini Božje prisutnosti.

