Danas s dubokim poštovanjem i zahvalnošću slavimo spomendan Alojzije Stepinac, hrvatskoga blaženika, zagrebačkog nadbiskupa, kardinala i mučenika savjesti. Njegov život bio je snažno svjedočanstvo vjernosti Kristu, istini i čovjekovu dostojanstvu bez obzira na cijenu.
Stepinac nije bio političar ni ideolog, nego pastir koji je u najmračnijim vremenima 20. stoljeća ostao uspravan, ne pristajući na kompromise s nepravdom.
Pastir koji je Crkvu gradio na vjernosti Kristu
Rođen 8. svibnja 1898. u Brezariću kraj Krašića, u skromnoj seljačkoj obitelji, Alojzije Stepinac odrastao je u jaskanskom kraju koji će kasnije s ponosom nositi naziv „kolijevka biskupa“ i „dolina kardinala“.
Nakon školovanja u Krašiću i Zagrebu, ratnog iskustva u Prvom svjetskom ratu te studija u Rimu, zaređen je za svećenika 1930. godine.
Kao nadbiskup i metropolit, Stepinac je neumorno radio na obnovi župa, izgradnji crkava i jačanju katoličkih društava. Svoj pastoralni program sažeo je u četiri jasne točke: sloboda Crkve, vjernost Kristu, prihvaćanje Božje volje i potpuno darivanje bližnjima.
U vremenu ideoloških zastranjenja otvoreno je osuđivao i nacistički i komunistički materijalizam, braneći temeljna ljudska prava svakog čovjeka, bez obzira na vjeru i narodnost.
Mučenik savjesti i glas istine u vremenu progona
Već 1941. javno je osudio progone ljudi druge vjere, nacije i političkog uvjerenja. Prosvjedovao je protiv logora, prisilnih prekrštavanja i odmazdi te aktivno pomagao progonjenima Srbima, Židovima, ratnoj siročadi i izbjeglicama.
Nakon rata nije šutio ni pred komunističkim nasiljem, zbog čega je 1946. uhićen i u montiranom procesu osuđen na dugogodišnji zatvor.
Iako su svjedoci u njegovu korist bili i Srbi i Židovi, presuda je donesena unaprijed. Zatvor, kućni pritvor u Krašiću i teška bolest obilježili su njegove posljednje godine. Umro je 10. veljače 1960., a njegov grob odmah je postao mjesto molitve i nade.
Montiranu presudu poništio je Hrvatski sabor 1992., a papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženikom 1998. godine u Mariji Bistrici. Blaženi Alojzije Stepinac ostaje trajni znak da se vjera ne živi riječima, nego vjernošću do kraja. Njegov život podsjeća da istina ne ovisi o vremenu, režimu ni sili nego o Kristu kojemu se služi.
