Svatko od nas želi imati nešto. Sigurnost, stabilnost, posao, krov nad glavom, barem malo mira u svakodnevici. To nije pogrešno. Bog ne osuđuje rad, trud ni odgovornost. No problem nastaje onda kada bogatstvo počne zauzimati mjesto koje pripada Bogu.Novac se potroši. Imovina propadne.
Automobili zahrđaju. Poslovi se gube. Ono što danas izgleda stabilno, sutra se može srušiti u jednom trenutku. I tada se pred čovjeka postavlja pitanje koje mnogi potiskuju: što će biti s mojom dušom kada sve to prođe?
Sve prolazi ali duša ostaje
Ovaj svijet nije naše trajno prebivalište. Ovdje smo samo prolaznici. Došli smo bez ičega i otići ćemo bez ičega. Pred Boga ne donosimo novac, imovinu ni titule, nego vlastiti život, savjest i srce.
Isus nas na to jasno upozorava:
„Što koristi čovjeku ako sav svijet stekne, a dušu svoju izgubi?“
To nisu riječi osude, nego poziv na buđenje. Poziv da se zapitamo čemu dajemo prvenstvo i na čemu gradimo svoj život.
Bog ili bogatstvo kome doista služiš?
Problem nije u tome da čovjek nešto ima, nego da ga ono što ima počne posjedovati. Kada novac postane izvor sigurnosti, a ne Bog. Kada posao postane važniji od savjesti. Kada materijalno potisne molitvu, vjeru, ljubav i brigu za bližnjega.
Bog je čovjeku dao slobodnu volju. Dao mu je mogućnost izbora. Ali svaki izbor nosi posljedice. Ili ćemo živjeti za prolazno ili ćemo se odlučiti za vječno.
A što je s onima koji nemaju ništa?
Dok jedni gomilaju, oko nas žive ljudi koji nemaju kuću, nemaju dom, nemaju sigurnost. Ima onih koji su sami, zaboravljeni, bez obitelji, bez ikoga tko bi ih pozvao za stol ili pitao kako su. Upravo na tom mjestu Bog ispituje ljudsko srce.
Jer kakva je vrijednost bogatstva ako pored nas netko gladuje? Kakva je korist od punih računa ako zatvaramo oči pred siromašnima? Isus se nije poistovjećivao s bogatima, nego s onima na rubu:
„Bio sam gladan i nahranili ste me, bio sam stranac i primili ste me.“
Možda ne možemo pomoći svima, ali uvijek možemo pomoći nekome. Možemo potrošiti novac na dobro. Otvoriti vrata svoga doma. Podijeliti obrok. Počastiti, pomoći i pružiti toplinu onome tko je sam. To je bogatstvo koje ne propada.
Ne znamo dan ni čas
Jedna od najvećih zabluda čovjeka jest uvjerenje da ima vremena. Da će se sutra promijeniti. Sutra vratiti Bogu. Sutra učiniti dobro. No nitko ne zna kada će stati pred Božji sud.
Zato je danas pravi trenutak. Danas je vrijeme za obraćenje. Danas je vrijeme za promjenu srca. Bog ne traži savršenstvo traži iskrenost.
Što ostaje na kraju života?
Na kraju života neće ostati ono što smo zadržali za sebe, nego ono što smo dali drugima. Neće ostati imovina, nego ljubav. Neće ostati uspjesi, nego milosrđe.
Siromah pred tvojim vratima nije teret, nego prilika. Prilika da susretneš Krista. Prilika da pokažeš komu doista pripadaš. Bog ti je dao slobodu. Dao ti je vrijeme. Dao ti je priliku. Iskoristi je dok još možeš.
