Četiri adventske svijeće značenje posljednje nedjelje došašća

Četiri zapaljene svijeće na adventskom vijencu označavaju posljednju nedjelju došašća i donose snažnu poruku blizine Božića.

U tom svjetlu sažima se cijelo vrijeme iščekivanja, molitve i nutarnje priprave za rođenje Isusa Krista. Paljenje četvrte svijeće nije samo običaj, nego duboki znak nade, vjere i Božje vjernosti.

Što znači paljenje četvrte adventske svijeće?

Četvrta adventska svijeća naziva se Anđeoska svijeća. Ona nas podsjeća na anđele koji su prvi navijestili Kristovo rođenje cijelome svijetu i donijeli radosnu vijest: “Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj.”

Njezino paljenje označava da je iščekivanje gotovo završeno. Tama se povlači, a svjetlo se umnožava. To je trenutak u kojem vjernik pozvan otvoriti srce i pripremiti se za susret s Bogom koji dolazi kao Dijete.

Četiri svijeće  put od tame prema svjetlu

Svijeće na adventskom vijencu pale se postupno, iz nedjelje u nedjelju. Svaka nova svijeća pojačava svjetlo i nosi poruku da Kristov dolazak pobjeđuje tamu svijeta i tame u ljudskom srcu.

Paljenje svih četiriju svijeća označava postupnu pobjedu Svjetlosti nad tamom, jer se približava rođenje Mesije. To je snažan znak nade za svakoga tko nosi terete, brige i pitanja u srcu.

Značenje boja adventskih svijeća

Prema kršćanskoj tradiciji, boje svijeća imaju duboku simboliku povezanu s Kristovim otajstvom:

Ljubičasta boja – znak pokore, sabranosti i priprave

Ružičasta boja (treća nedjelja došašća)  znak radosti zbog blizine Božića

Crvena boja – simbol Isusova mučeništva i ljubavi

Bijela boja – znak pobjede, uskrsnuća i slave

Boje nas podsjećaju da put prema Božiću uključuje i tišinu, i radost, i žrtvu, ali završava pobjedom života i svjetla.

Adventski vijenac  simbol vječnosti i Božje vjernosti

Adventski vijenac duboko je ukorijenjen u kršćanskoj tradiciji. Njegov kružni oblik simbolizira vječnost  stvarnost bez početka i kraja. On podsjeća na Boga koji je uvijek prisutan i vjeran svojim obećanjima.

Kružni oblik može se promatrati i kao prsten, znak vjernosti i saveza. Time adventski vijenac postaje snažan znak Božje vjernosti prema čovjeku i spasenja koje nam je darovano u Kristu.

Zimzelene grane  znak nade i života

Zimzelene grane na vijencu simbol su nade i vječnog života. One ne gube zelenilo ni u najtežim zimskim uvjetima, što poručuje da život pobjeđuje i onda kada se čini da sve miruje.

Upravo takvu nadu donosi Krist  život koji ne prestaje i svjetlo koje nijedna tama ne može ugasiti.

Nastanak adventskog vijenca

Povijest nam bilježi podatak da je adventski vijenac bio ideja njemačkog protestantskog pastora Johanna Hinricha Wicherna koji je živio u 19. stoljeću.

Njegova izvorna verzija vijenca uključivala je prisutnost više svijeća: manje svijeće za svagdane, a veće za nedjelje.

Sredinom 19. stoljeća upotrijebljen je tako po prvi puta adventski vijenac s 24 svijeće u oratoriju Rauhena Hausa, mjesta gdje se pastor Wichern trudio omogućiti obrazovanje za siromašne i mlade bez krova nad glavom.

Priprema za blagdan Božića i iščekivanje rođenja Spasitelja svijeta pastoru su posebno bila pri srcu u odgoju i brizi za djecu. Isprva su samo zidovi bili ukrašeni granama jele, a kasnije se i sam vijenac počeo ukrašavati.

Kasnije je pastor Wichern uveo adventski vijenac i u berlinsko sirotište 1860. godine. Zanimljiv je podatak da je vijenac ovdje zamijenjen u luster u obliku drveta, vjerojatno zbog nedostatka mjesta: bilo je naime lakše smjestiti 24 svijeće na drvo, nego na vijenac.

Ali ova ideja nije nikada zaživjela. Isprva se vijenac širio u protestantskim gradovima sjeverne Njemačke. Ovaj se običaj uglavnom širio u crkvenim svratištima, sirotištima, školama.

Adventski vijenac proširio se vrlo brzo i stekao mjesto u gotovo svim obiteljskim i privatnim kućama. Ipak je vijenac u obiteljima bio jednostavniji, sa samo 4 svijeće, po jednu za svaku nedjelju Došašća.

Postepeno se adventski vijenac početkom 20. stoljeća počeo širiti i drugim njemačkim područjima, dolazi i do katoličke Bavarske, a izrada adventskog vijenca u Došašću proširila se i izvan Njemačke, naročito poslije Drugog svjetskog rata.

Poruka četvrte adventske svijeće danas

Četvrta zapaljena svijeća poziva na tišinu, zahvalnost i otvorenost srca. Ona nas podsjeća da Bog dolazi tiho, ali sigurno, i da Njegovo svjetlo želi obasjati svaki dio našega života.

U svijetu punom nemira, adventske svijeće poziv su da se zaustavimo, pogledamo u svjetlo i dopustimo Kristu da se rodi u našem srcu  ne samo na Božić, nego svakoga dana.