U svijetu u kojem se čovjek često osjeća neprimijećeno, lako je povjerovati da naš život nema veliku vrijednost. Mnogi nose tišinu u srcu, osjećaj odbačenosti ili misao da nisu dovoljno važni ni ljudima, pa čak ni Bogu.
No Sveto pismo iznova otkriva jednu snažnu istinu: Bog nikada ne gleda čovjeka kao broj. Svaka osoba za Njega ima ime, lice i neizmjernu vrijednost.
Postoje trenuci kada čovjek pomisli da je zaboravljen. Problemi, razočaranja ili vlastite pogreške mogu stvoriti osjećaj da smo daleko od Boga ili nedostojni Njegove ljubavi.
Ali upravo tada počinje djelovati najveća istina vjere Bog ne voli savršene ljude, nego stvarne ljude.
Prorok Izaija prenosi Božje riječi koje i danas odzvanjaju snagom: „Imenom sam te zazvao: ti si moj.“ To znači da Bog poznaje tvoju prošlost, tvoje borbe i tvoje rane i unatoč svemu bira ostati uz tebe.
Isus uvijek traži izgubljenog čovjeka
Evanđelja pokazuju da Isus nikada nije prolazio pokraj onih koje je društvo odbacivalo. On je namjerno susretao ljude koji su nosili teret srama, pogrešaka i unutarnje praznine.
Susret sa Samarijankom kraj zdenca otkriva dubinu Božje ljubavi. Dok su je drugi izbjegavali, Isus joj prilazi bez osude. On vidi njezinu žeđ ne samo za vodom, nego za smislom i prihvaćanjem.
Taj susret mijenja njezin život. Žena koja se skrivala postaje svjedokinja nade. Isto čini i danas. Bog dolazi čovjeku upravo ondje gdje se nalazi u umoru, sumnji ili borbi.
Nitko nije nevažan u Božjim očima
Čovjek može izgubiti vjeru u sebe, ali Bog nikada ne gubi vjeru u čovjeka. On traži izgubljene, podiže slomljene i liječi ranjene.
Biblija opisuje Boga kao Pastira koji ide za jednom izgubljenom ovcom. Ta slika pokazuje koliko je svaka osoba dragocjena.
Možda se ponekad osjećaš kao da ne pripadaš, kao da nisi dovoljno dobar ili da si pogriješio previše puta. No Božja ljubav ne ovisi o tvojoj savršenosti.
Njegova ljubav je osobna, strpljiva i trajna. Bog ne vidi samo ono što jesi danas On vidi ono što možeš postati kroz Njegovu milost.
