Mnogi vjernici i danas bolesničko pomazanje povezuju isključivo s posljednjim trenutcima života. Zbog toga se ovaj sakrament često odgađa ili se doživljava kao „znak kraja“.
No takvo shvaćanje nije u skladu s crkvenim naukom. Bolesničko pomazanje nije sakrament za umiruće, nego sakrament za ozbiljno bolesne.
Tko može primiti bolesničko pomazanje?
Crkva uči da se ovaj sakrament daje vjernicima čije je zdravlje ozbiljno narušeno zbog bolesti ili starosti. Ozbiljnost bolesti ne znači nužno neposrednu životnu opasnost. Riječ je o stanju koje bitno pogađa fizičku ili psihičku stabilnost osobe.
Sakrament se može podijeliti:
-
osobama koje boluju od teške bolesti
-
prije ozbiljnog kirurškog zahvata
-
starijim osobama čije su snage znatno oslabjele
-
djeci koja su došla do dobi rasuđivanja
-
osobama koje su izgubile svijest ili su u komi, ako se razborito pretpostavlja da bi sakrament željele primiti
Važno je naglasiti: sakrament se ne podjeljuje nakon smrti.
Može li se bolesničko pomazanje ponoviti?
Ne postoji pravilo da mora proći određeni broj godina. Takva odredba ne postoji u crkvenim dokumentima.
Sakrament se može ponovno primiti:
-
ako se osoba oporavi pa se ponovno razboli
-
ako se tijekom iste bolesti stanje znatno pogorša
-
u novoj ozbiljnoj zdravstvenoj situaciji
Bolesničko pomazanje nije „jednokratni čin“, nego sakramentalna milost koja prati vjernika u konkretnim trenutcima teške bolesti.
Sakrament vjere, a ne magijski čin
Crkva također upozorava da bolesničko pomazanje nije magijski obred niti automatska garancija ozdravljenja. To je sakrament vjere, susret s Kristom koji daje snagu, mir, oproštenje grijeha (ako bolesnik nije u mogućnosti pristupiti ispovijedi) i nutarnje ojačanje.
Ne treba ga dijeliti bez razlučivanja, ali ga se ne smije ni olako uskraćivati onima kojima je potreban. Sakrament se prima u vremenu bolesti, a ne tek u posljednjem stadiju života.
U trenutku kada se čovjek suočava s vlastitom slabošću, Crkva mu ne donosi strah, nego utjehu – Kristovu blizinu u njegovoj patnji.
