Tijekom svog zemaljskog života Isus je izabrao dvanaest učenika ili apostola koje je poslao u svijet da pomognu ljudima i naviještaju im Njegovu poruku, Evanđelje. Doista, riječ apostol znači „onaj koji je poslan“.
Danas 28. listopad, sjećamo se imena dvoje apostola koji su bili sa Isusom i hodili sve do kraja Isusovog života. Dok su bili sa gospodinom oni su pozorno pratili riječi koje je izlazilo iz Isusovih riječi i bilježi u svoje srce i radili za njega i nakon odlaska Isusa na nebo. Napisali su poslanicu Rimljanima koje može naći u svetom pismu i druge poslanice i evanđelja.
U današnjoj vrijeme i mi trebamo ljudima pokazati pravi put obraćene i svjedočiti za našeg gospodina Isusa, uzeti primjer apostola koji su svoje evanđelje podijelili svima koga su susretali u svom životu, tako i mi susrećemo mnoge ljude koji su u potrebi i željni duhovnost, da njihova vjera ojača sve dublje u Gospodinu.
Uz blagdan svetih apostola Šimuna i Jude upečatljiva je poruka: ‘Zajedništvo u Kristovoj ljubavi traži i zajedništvo u patnji.’ Apostoli su to u svom životu iskusili i ostvarili. Njihovo zajedništvo u Kristovoj ljubavi bilo je okrunjeno njihovim zajedništvom trpljenja u mučeništvu. Novozavjetni spisi dosta škrto obavještavaju o dvojici apostola koje danas slavimo.
Život dvoje Apostola
U ono vrijeme apostolima je bilo uobičajeno davati nadimke kako bi ih se lakše razlikovalo. Tako Šimuna Matej i Marko nazivaju Kananejcem, dok ga sv. Luka naziva Revniteljem. To ime s velikom vjerojatnošću govori da je Šimun nekoć bio pristalica fanatične antirimske stranke zelota, da je vatreno ljubio svoj židovski narod te da je trpio što je taj narod na svom zemljištu bio pod tuđinskom okupacijom ne imajući svoje vlastite države. U to se trpljenje baš i nije tako teško uživjeti, jer svaki zdrav i normalan čovjek ljubi svoj narod te želi da živi u svojoj vlastitoj državi živi u slobodi. Prema kršćanskoj predaji, Šimun je slijedio Jakova Starijeg, a neki smatraju da je sve ostavio i pošao za Isusom. Propovijedao je u Perziji, Mezopotamiji, Maloj Aziji, Armeniji i Egiptu.
Origen, veliki autoritet za poznavanje Svetoga pisma, u svom ‘Komentaru Poslanici Rimljanima’ smatra da je Juda Tadej Juda Jakovljev. Jakovljevim ga naziva sv. Luka, a Tadejom sv. Matej i sv. Marko. Sv. Ivan naziva ga Juda ‘ne onaj Iškariotski’ ( koji ga je izdao nije on) . Taj je Juda postavio Isusu pitanje: ‘Gospodine, kako to da ćeš se objaviti nama, a ne svijetu?’ (14,22). Isus mu je na to pitanje odgovorio:
Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, ne drži mojih riječi. Riječ koju slušate nije moja, već od Oca koji me posla. Ovo sam vam govorio boraveći s vama. A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh‘ (Iv 14,23-26).
Zahvaljujući pitanju Jude Tadeja, dobili smo od Isusa tako lijep odgovor, pun pouke, utjehe i nade za svakoga od nas. Taj odgovor izriče bit nasljedovanja Isusa Krista. Nasljedovanje se očituje u ljubavi, a ljubav ostvaruje i dokazuje u čuvanju i održavanju svega onoga što nas je Isus učio i što nam je rekao. Juda Tadej napisao je kratku poslanicu pod nazivom: ‘Poslanica Jude apostola’, koja se nalazi u Novom zavjetu na pretposljednjem mjestu, ispred Otkrivenja.
Budimo poput apostole i svjedočimo istinu o Isusu Kristu i pokažimo ljudima da naš Gospodin je uvijek uz naš bez obzira na situaciju u današnjom svijetu. Pouzdaj se i vjeruj i idi naprijed u vjeri i snagu duha koje nam je dao Isus Krist.
Bog vas blagoslovio otac, Sin i Duh sveti Amen.
Autor: rastimo u vjeri.