Gospodine, molim te pokaži mi stazu koja vodi k tebi. Daj da je s radošću slijedim – bilo da je teško ili lako.
Prvo čitanje:
2Kr 19, 9b-11.14-21.31-35a.36
Grad ću ovaj štititi, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida.
Čitanje Druge knjige o Kraljevima
U one dane: Sanherib kralj asirski, uputi poslanike da kažu Ezekiji: »Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja! Ta čuo si što su asirski kraljevi učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti?«
Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u Dom Gospodnji i razvi ga ondje pred Gospodinom. I pomoli se Ezekija pred Gospodinom ovako: »Gospodine, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju.
Prikloni uho, Gospodine, i počuj,
otvori oči, Gospodine, i vidi!
Sanheribove čujder riječi
koje poruči da izruga Boga živoga.
Istina je, Gospodine, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše. Ali sada, Gospodine, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Gospodine, Bog jedini.«
Tada Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: »Ovako veli Gospodin, Bog Izraelov: Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog. Evo riječi što je Gospodin kaza protiv njega:
Prezire te, ruga ti se
djevica, kći sionska;
za tobom maše glavom
kći jeruzalemska.
Jer će iz Jeruzalema izići Ostatak,
sačuvani s gore Siona.
Sve će to učiniti ljubomora Gospodnja!
Zato ovo govori Gospodin o kralju asirskom:
U ovaj grad on ući neće,
ovamo strijele svoje neće izmetati,
k njemu neće ni štit okrenuti,
niti oko njega nasipe kopati.
Vratit će se putem kojim je i došao,
u grad ovaj neće ući — Gospodnja je riječ.
Grad ću ovaj štititi, spasiti ga,
sebe radi i rad sluge svoga Davida.«
Te iste noći iziđe Anđeo Gospodnji i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi.
Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 48,2-4.10-11
Pripjev: Bog utvrđuje grad svoj dovijeka.
Velik je Gospodin, hvale predostojan
u gradu Boga našega.
Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven,
radost je zemlji svoj.
Gora Sion, na krajnjem sjeveru,
grad je Kralja velikog.
Bog u kulama njegovim
jakom se pokaza utvrdom.
Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote
usred Hrama tvojega.
Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja
do nakraj zemlje doseže.
Puna je pravde desnica tvoja;
nek se raduje brdo Sionsko!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne dajte svetinje psima!
Niti svoga biserja bacajte pred svinje
da ga ne pogaze nogama
pa se okrenu i rastrgaju vas.
Sve, dakle, što želite
da ljudi vama čine,
činite i vi njima.
To je, doista, Zakon i Proroci.
Uđite na uska vrata!
Jer široka su vrata
i prostran put
koji vodi u propast
i mnogo ih je koji njime idu.
O kako su uska vrata
i tijesan put
koji vodi u Život
i malo ih je koji ga nalaze!« (Matej 7, 6. 12-14)
Evanđelje dana – komentar
Isus nije želio zabraniti svaku vrst suda. Svoje učenike je upozorio da ne daju svetinje psima ili da bacaju … biserje pred svinje. Prema Mojsijevu zakonu psi i svinje su bile nečiste životinje, a ovdje su upotrijebljeni za prikazivanje zlih ljudi. Kada susretnemo pokvarene ljude koji se prema božanskim istinama odnose s krajnjim prezirom, a na naše propovijedanje Kristovih zahtjeva odgovaraju pogrdom i nasiljem, nismo obvezni nastaviti s njima dijeliti evanđelje.
No, budući da nam naš Otac daje dobre stvari, trebali bismo ga oponašati ljubazno se odnoseći prema drugima. Način na koji možemo otkriti je li neki postupak bio na dobrobit drugima jest da se upitamo bismo li voljeli da se to učini nama. Ove Isusove riječi su Zakon i Proroci, to jest one sažimlju moralno naučavanje Mojsijeva zakona i spise izraelskih proroka. Pravednost koju zahtijeva Stari zavjet ispunjava se u obraćenim vjernicima koji tako hode po Duhu (Rimljanima 8, 4).
Gospodin nadalje upozorava da su vrata kršćanskog učeništva uska i da je put tijesan. Ali oni koji vjerno slijede njegovo učenje nalaze izobilan život. S druge strane postoje široka vrata – život samougađanja i užitaka, čiji je svršetak propast. (William MacDonald; Prema “Komentaru Novoga zavjeta”